Mišek je još jedan ostavljeni pas u Slavoniji. Nije to neka novost, reći će vam svi koji se bore za živote ostavljenih, svi koji to rade u svoje slobodno vrijeme, iz ljubavi prema životu, iz potrebe da pomognu svemu što je živo.
Reći će vam to svi volonteri koji ne odustaju ni onda kad misle da ne mogu dalje, ni onda kad ih zovu luđacima koji nemaju pametnija posla. No, ponekad i oni zastanu pred ljudskom bešćutnošću, iznenadi ih što su sve ljudi u stanju napraviti. Jednu takvu priču ispričali su i volonteri Azila udruge Pobjede.
Bez rasprave
Kad im je stigla poruka o psu ostavljenom u zatvorenoj kutiji na čepinskoj zaobilaznici prema Đakovu, pokraj Čepina, na benzinskoj koja ne radi, mogli su raspravljati zašto se taj tko je poslao poruku nije zaustavio i spasio psa. Umjesto toga, izabrali su ono što je puno korisnije. Uputili su se do opisanog mjesta, pokupili psa i smjestili ga na privremeni smještaj. I sad mu traže novi dom. A kako je prošla akcija spašavanja, napisali su na svojoj Facebook-stranici. Donosimo vam njihovu priču:
Kako smo upoznali Mišeka
Roje mi se misli po glavi. Svašta bih rekla i napisala. Pisat ću vam kako smo upoznali Mišeka. Dojava o ostavljenom psu u kutiji, na napuštenoj benzinskoj postaji, nama je došla kao zadatak. Došli smo i pronašli kutiju. Eh, da je barem crna kutija pa da nam ispriča cijelu priču. No, nije. Psa nismo vidjeli. Spremali smo se odustati kada smo ugledali kako iz snijega izlazi maleno promrzlo biće. Strah je prikrivao režanjem. Nismo vjerovali da ćemo uspjeti išta, osim ostaviti mu hrane i vode.
Nakon što smo mu dali prostora, glad je prevladala strah i on je polako počeo za hranom izlaziti iz svog zaklona. Polako se opuštao, jeo iz ruke i tražio da se mazi. Ubrzo je završio u naručju, uvijajući svoje maleno tijelo iz kojeg je isijavala zima. Takva preobrazba u tako kratkom vremenu nas je fascinirala. Iza onog strašnog oklopa straha skrivalo se nježno, divno i plaho biće.
Mišek nema čip. Njega nitko ne traži. Nikome ne fali. Nitko se ne pita kada mu je prazan želudac. Nitko se ne poistovjećuje s boli prouzročenom smrznutim nožicama. Nitko nije u njemu prepoznao svoga prijatelja. Sve ovo sada je iza Mišeka. On je na privremenom, ali toplom domu. On je sada okupan i na sigurnom. Sada ima prijateljicu kojoj je bilo stalo da mu pomogne kada je najpotrebnije i s kojom će noćas sanjati o svom novom pravom pravcatom domu! Mišek je momčić ne stariji od godinu dana, malenog rasta, vrlo drag psić koji moli da podijelite njegovu priču da bi imala sretan kraj što prije.