Magazin DIVA Style ima želju i viziju da oko sebe okuplja najkvalitetnije domaće modne profesionalce, pa je uredništvo odlučilo da ih okupi i za okruglim stolom gdje će moći podijeliti svoje misli baš kao što svoja djela dijele s čitateljima DIVE Style. Sudionici okruglog stola bili su: Aleksandar Šekuljica i Ivan Tandarić, kreativni dvojac iza modnog brenda Elfs koji izvrsno poznaje modu i zvijezde te potpisuje DIVA Style ljetnu majicu; Mladen Šarić, jedan od vodećih domaćih modnih fotografa čiji se radovi publiciraju i u inozemstvu, a podjednako ga poštuju struka i publika; Saša Joković, ponajbolji hrvatski vizažist koji je zaslužan za kreativu mnogih beauty editorijala, stalni suradnik Chanela i suvlasnik ugledne škole šminkanja Vrban&Joković; Mare Milin, naša ponajbolja modna fotografkinja i članica ULUPUHA i DHLU-a iza koje stoje brojne samostalne i skupne izložbe te editorijali objavljeni u svim važnijim modnim publikacijama; Viktor Drago, modni producent s izuzetno bogatim iskustvom čija je zasluga otkrivanje brojnih fotografa, stilista i vizažista te uspostavljanje modnog događanja Cro A Porter; Davor Jelušić, modni stilist i član timova najboljih modnih fotografa, osobito zainteresiran za rad s poznatim osobama; Tonkica Zlački, dugogodišnja urednica najvažnijih domaćih lifestyle i modnih publikacija, od kojih neke poput DIVE i DIVE Style autorski potpisuje; Nataša Bagić, brend menadžerica međunarodnog kozmetičkog diva Beiersdorfa s izuzetno bogatim iskustvom u marketingu. Ulogu moderatorice okruglog stola spontano je preuzela urednica DIVE i DIVE Style Tonkica Zlački.
ZLAČKI: Uvijek vas je lijepo vidjeti okupljene oko neke kreativne zadaće, ali jednako se veselimo čuti i vaše misli o današnjoj temi aktualnog trenutka domaće modne produkcije. Rezultati vašeg rada doista su impresivni, a prema mome mišljenju, ono što nas razlikuje od svjetske modne produkcije jest to što ste vi prisiljeni poslu pristupati renesansno te u jednoj osobi ujediniti znanje i talente većeg broja profesionalaca poput set dekoratera ili skauta za lokacije, čiji se doprinos na drugim mjestima podrazumijeva. Stoga doista možemo zahvaljivati Bogu na količini vašeg talenta.
DRAGO: Točno. Činjenica je da je modna produkcija u Hrvatskoj danas na istome mjestu gdje je bila prije 10, 15 godina kada smo svi mi počinjali. I onda smo imali ideje i dobru volju, a to su i danas otprilike glavni alati kojima se i služimo. No, mi smo se kao autori razvili i razvijamo se, a ono što mene muči jest to što nisam siguran jesu li se magazini i publika razvijali skupa s nama.
MILIN: Da. Takva su vremena da ima dana kada bih možda sve ostavila, ali češći su oni kada sam puna ushita jer smo mi entuzijasti i zanesenjaci. Živimo za ideju koju imamo i sretni smo kada imamo otvorene ruke da je realiziramo. Naravno, za to je potrebno puno energije, a borimo se da nas današnji budžeti kreativno ne limitiraju koliko god je to moguće.
Mi smo mala tvornica čuda, presposobni smo. Naši fotografi imaju puno znanja, talenta i samoprijegora te u editorijale često ulažu vlastita sredstva, pa je fantastično da konačne fotografije izgledaju poput onih u svjetskim razmjerima gdje iza jedne produkcije stoji najmanje desetak ljudi.
ŠARIĆ: Istina je da i u svijetu modni fotografi ne zarađuju osobito na editorijalima za magazine, ali oni su pokazni poligon za oglašivačku industriju, kojoj je onda stvar prestiža da angažira upravo fotografa čiji su radovi objavljeni u najboljim publikacijama. Ovdje sve češće izostaje baš taj moment. Naš advertising puno je više nego modna industrija bremenita lobijima, a važne kampanje dobivaju slabo afirmirani fotografi. Ja u svoje editorijale koji se rade za magazine redovito ulažem vlastita sredstva te mi nije problem ni samostalno izgraditi čitav set ako osjećam da je to važno za konačan rezultat i da ću dobiti fotografiju koja će me trajno predstavljati i s pomoću koje možda mogu dobiti neke lukrativnije poslove. Danas s izuzetkom tjednika DIVA mladi fotografi možda čak i nemaju mjesta gdje bi pokazali svoje vizije.
DRAGO: A i rade u drugim vremenima. Nama je kao početnicima možda bilo lakše vladati u vlastitoj produkciji. Mladi fotograf danas to može učiniti jednom ili dva puta, ali kada upadne u komercijalni žrvanj, izdavač treba stati iza njega i ulagati u troškove produkcije. Razlog je to zbog kojeg i ja danas možda odbijam neka snimanja i čekam bolje dane.
MILIN: Svjetski poznati modni fotograf Peter Lindbergh nedavno je izjavio kako je fluktuacija talenata na planetu uvijek jednaka i da današnja hiperprodukcija možda olakšava da se ti talenti pronađu. I naši modni magazini odnedavno organiziraju natječaje koji mladima omogućavaju da naprave prve korake.
DRAGO: Ja mislim da se u tom slučaju nažalost baš magazini promoviraju preko tih klinaca jer im bazično nemaju što ponuditi.
ŠARIĆ: Da, nude im snimanje editorijala pod uvjetima koje nitko ne želi prihvatiti.
ZLAČKI: Vjerujem da odnos fotografa i magazina mora biti partnerski. Činjenica je da magazini omogućavaju kreativcima da se razvijaju, ali situacija je obrnuta. Ti kreativci doprinose razvoju magazina.
ŠARIĆ: Ali u recesiji i ljude u magazinima zna uhvatiti panika, pa možda počinju griješiti i sve manje pozornosti polagati kvaliteti i sadržaju. Greška je vjerovati da publika to ne primjećuje, jer publika itekako vidi razliku.
DRAGO: Smatram kako sadržaj i kvaliteta magazina doista uvelike ovisi o osobi urednika, a istina je kako su uredničke vizije izdavači prije jednostavno lakše financijski pratili. Sada je to sve teže i ponekad mi se čini da je i publika kojoj se mi obraćamo nestala.
MILIN: Činjenica je da u današnjem društvu bilježimo golemo siromaštvo duha, da je publika sačinjena od gutača instant-sadržaja.
ZLAČKI: Mislite li da se danas nude sadržaji slabije kvalitete jer za bolje nema novaca ili publika naprosto traži takav tip sadržaja?
DRAGO: Vrlo je teško to pitanje, ali ja mogu reći da ne pristajem na nikakve kompromise i želim, da kada pogledam radove koje sam ostavio iza sebe, vidjeti samo one koji imaju visoku vrijednost. Mediji su prije nudili puno kompleksnije i kvalitetnije sadržaje pa je i nama, čiji bi editorijali trebali biti edukacija i inspiracija za žene, zadatak možda bio lakši.
ZLAČKI: Što mislite koliko smo u toj zadaći uspjeli? Jesmo li uspjeli nametnuti kriterije?
MILIN: Nažalost, nisam sigurna. Nedavno sam bila kuma na krizmi i gledala stotinu djevojčica od 14 godina koje su u crkvi paradirale u potpeticama od 22 centimetra.
ŠARIĆ: Mare, a reci mi koliko si ti tijekom 15 godina rada na modnim editorijalima snimila cipela s ravnim potplatima?! Vidiš da se isplatilo to što radimo. (smijeh) Meni se nedavno dogodilo da se manekenka na snimanju onesvijestila zbog visine potpetice.
ZLAČKI: Željela bih vas pitati s koliko ste strasti radili nekada, a koliko sada?
JOKOVIĆ: Jednako. Tu smo zbog strasti, ona je najvažnija. Ja živim za ovaj posao i strast prema njemu moj je svakodnevni pokretač. Radim s jednakom strasti kao i prvoga dana kada smo kreator Robert Sever i ja nazvali neku, nama tada nepoznatu, Mare Milin i molili je da zajedno snimimo editorijal. Znao sam oduvijek da trebam ulagati u sebe. U vremenima mojih početaka informacija je bila teže dostupna nego danas, pa sam redovito odlazio u francusku čitaonicu i gutao časopise poput Voguea i Vanity Faira. Nisam siguran da mladi danas ulažu jednak trud.
DRAGO: Web je donio veću dostupnost informacija, ali i veću pokvarljivost. Preko noći se sve potroši. O našim se editorijalima nekada razgovaralo danima.
ŠEKULJICA: Često danas s nostalgijom spominjete kategoriju nekad. Ja sam nešto mlađi i osjećam da je meni super upravo sada i ja se sada osjećam u naponu snage.
DRAGO: Jasno, ali morate priznati da imate proizvod koji korespondira upravo s ovim vremenom i današnjom publikom.
TANDARIĆ: Nikad nismo pretendirali biti dio umjetničke elite, mi smo od početka razmišljali samo o publici i njihovim željama.
JOKOVIĆ: A jeste li vi s tim proizvodom kao dizajneri sretni?
TANDARIĆ: Da, naravno. Drago mi je da sam ispunio želje publike, a prema svakom predmetu svog dizajna gajim i određeni sentiment. Čini mi se kako ste vi kao kreativci prerasli ovo malo tržište i čini mi se kako vas upravo ono limitira.
ZLAČKI: Opet se vraćamo na novac. Želja mi je upitati gospođu Bagić kao iskusnu marketinšku menadžericu koji su to parametri po kojima kompanije ulažu u našu industriju?
BAGIĆ: Radim u velikoj, bezvremenskoj kompaniji, koja ima stroge postulate o prezentaciji na svakom tržištu, ali s ponosom mogu reći da smo kod nas imali priliku raditi s vrhunskim kreativcima. Radili smo s gospodinom Dragom kada je bio u naponu snage jer smo prepoznali da stvara kvalitetu koja će ostati i za druge generacije. Prepoznali smo to i u radu s gospođom Zlački, koja je već napravila prekrasnu stvar na medijskom polju, a i sada svoju snagu i talent ulaže u mlade ljude. Sponzor će uvijek prepoznati snagu i strast koja donosi trajnu kvalitetu. Živimo u vremenu kada i velikim brendovima nije lako, ali se nadamo da će biti lakše. Zato nemojte odustajati od svoje strasti, kriterija i kvalitete jer vjerujem da je upravo to ono što klincima, umjesto trenutaka brzinske slave, moramo ostaviti u nasljeđe.