U sjeni stoljetnih čempresa, ovdje leži čak 150 tisuća vojnika austrougarske vojske i mornarice. Među njima i onodobna europska aristokratska elita, 12 admirala Austro-Ugarske Monarhije pa i jedan turski admiral. Ovdje su pokopane i žrtve pomorske nesreće parobroda Baron Gautsch te posade bojnih brodova Szent Istvan i Viribus Unitis, preminule od teške epidemije gripe.
Mornaričko groblje svoje je teške željezne kapije otvorilo 1862. odlukom vladara Austro-Ugarske Monarhije, a za njegovo je uređenje Ministarstvo mornarice u to doba kupilo četiri tisuće četvornih metara zemlje. Danas se prostire na više od 22 tisuće četvornih metara kao jedno od najvećih vojnih groblja u Europi, ali i jedno od najljepše uređenih groblja iz tog vremena, smješteno u pulskoj četvrti Stoja.
Otvorili kapiju
Prizori su uistinu fascinantni. Šetnja ovim spomenikom kulture šetnja je i prekrasnim parkom, dok kroz teške grane čempresa sunčane zrake igraju neobično lijepu igru svjetla i sjene po nadgrobnim spomenicima, ispisanim uglavnom na njemačkom jeziku. Premda za našeg dolaska nije bilo žive duše (tek potkraj šetnje naišao je mladi njemački par), putnici sa svih strana gledaju kamene statue anđela.
Groblje je desetljećima predmet zanimanja znanstvenika, iz čijih se studija doznaje da su se prva pokapanja obavljala u skupne grobnice, no osam godina kasnije pristupa se pojedinačnom pokapanju iz higijenskih razloga. Prvobitno su tu trebali biti pokopani oficiri i vojnici Monarhije, no kada su 40-ih godina zapuhali vjetrovi II. svjetskog rata, željezna kapija ponovno je otvorena za ukop oko 300 talijanskih i njemačkih vojnika, ali i boraca NOB-a. Upravo tih godina prvi je put dopušten i ukop civila, stradalih u angloameričkim zračnim napadima na grad.
Spomenička baština
Legendarni podmorničar Georg Ritter von Trapp, ovjekovječen u mjuziklu “Moje pjesme, moji snovi”, ovdje je pokopao svojeg oca. I Maria Fattor, pulska Greta Garbo, jedna je od onih koji leže na Mornaričkom groblju. Zadnja dozvola – iznimka – dodijeljena je 1956. obitelji poručnika Dagoberta Müllera von Thomamühl, izumitelja plovila na zračni jastuk, a onda su odlukom iz 1960. obustavljeni ukopi, kada je i Mornaričko groblje proglašeno povijesnom spomeničkom baštinom. Ipak, otad je propadalo sve dok 30 godina kasnije nije uređeno i obnovljeno uz pomoć austrijskog Crnog križa, a naposljetku je i uvršteno u popis spomenika pod zaštitom Haaške konvencije.
točno tako: tamo nema žive duše...