Muškarci misle da su napredni, a spremaju i kuhaju samo izuzetno

Ne misli da je kuhinja isključivo ženin teritorij, ne vidi problem u tome da se redovito lati usisavača, opere kadu ili suđe, normalnim smatra da se sve obaveze oko djece dijele, ženina seksualnost mu je važna koliko i vlastita, a na bolju polovicu ruku ne bi digao ni u snu. Gdje li živi taj pametni i blagi, prosvijećeni muškarac? Suprug koji na kauču pred TV-om čeka da ručak bude poslužen to definitivno nije. Ne bi se reklo ni da se susjeda, što uvijek sama iz dućana vuče vrećice ili izvodi dijete u park, usrećila s takvim. Šef s dvoje djece, koji lako gubi živce i nikad se ne žuri kući, čak ni zbog roditeljskih sastanaka ili dječje temperature, također nije taj. Pa ni rođeni brat, koji je još samac, ali poslove već dijeli na muške i ženske, sigurno nije iz te priče.

Nažalost, ni “on” s početka našeg teksta zapravo manje-više – ne postoji. Istraživači Centra za edukacije, savjetovanje i istraživanje (CESI) u velikom, pionirskom pothvatu zavirili su u muške glave, iza četiri kućna zida, tijekom velike trogodišnje ankete. U istraživanju među 1500 muškaraca i petstotinjak žena iz Zagreba te gradova i sela Osječko-baranjske te Vukovarsko-srijemske županije, tražili su istinu o rodnoj ravnopravnosti u nas. I, pokazalo se, većina je muškaraca za rodnu ravnopravnost, ali – samo dok ispunjava anketni listić.

Misle da moraju biti hrabri

Drugim riječima, “on” iz naše priče zdušno je predan ravnopravnoj raspodjeli kućnih obaveza u načelu, ali u praksi će i kuhanje i spremanje i brigu o djeci uglavnom prepustiti “njoj”. Povrh svega, svaki treći barem jednom prema ženi potegne argument šake, svaki pet kupi seks novcem ili uslugom, gotovo 17 posto u seksu zna biti nasilno...

– Ne postoje slična istraživanja od ranije da bismo mogli uspoređivati. Situacija je vjerojatno nešto bolja nego prije 20 ili 30 i više godina, ali ne možemo biti zadovoljni stanjem. Naši su muškarci još uvijek dosta tradicionalni, većina se vidi kao glavu obitelji i glavnog hranitelja iz čega proizlazi i mnogo njihovih odrednica, ali i frustracija. Više od 60 posto anketiranih vjeruje da muškarac treba biti čvrst, hrabar, a da se od uvrede i napada na ugled mora braniti i silom. Dakle, žene su u Hrvatskoj i dalje u neravnopravnom položaju. Izvjestan je napredak to što je na deklarativnoj razini stanje bolje. Naime, kad je o stavovima riječ, čak je 77 posto muškaraca za potpunu rodnu ravnopravnost u kući. Istovremeno, u njihovim je domovima spremanje isključiva obaveza žene u 71 posto slučajeva, pranje u 80 posto, a kuhanje u 60 posto. Dakle, praksa zaostaje za teorijom – kaže sociologinja i autorica istraživanja Nataša Bijelić. – Kupnja je, recimo, jedina obiteljska obaveza gdje su muškarci prisutniji. To ih sa svojim boljim polovicama radi 60 posto. Muškarci su nešto angažiraniji i oko povremenih obaveza, kao što su kućni popravci, koji padaju na njihova leđa u 84 posto slučajeva, te plaćanje računa, što obavlja njih 41 posto. I da, većina muškaraca zadovoljna je takvom podjelom kućanskih poslova, a procjenjuju i da su njihove partnerice zadovoljne.

Najviše se vole igrati

Više od polovice hrvatskih muškaraca (55 posto) zadovoljno je i svojim angažmanom oko djece. Štoviše, smatraju da većinu poslova oko malih nasljednika svakodnevno obavljaju s partnericom. Pritom, tek se svaki četvrti uistinu svakog dana poigra s djetetom, a još su malobrojniji oni koji će redovito pomoći oko zadaće, recimo. Sve ostalo, od zamjene pelena, kupanja djece do hranjenja ispada “sveta” dužnost majke. Muškarci to i ne kriju. Kad iz nekog razloga otpadne zajednički angažman, kako većina priznaje, djeca postaju rodno specifična, točnije mamina briga.

Rodna je ravnopravnost, inače, izraženija među mlađima i obrazovanijima, ali, prema mladoj zagrebačkoj liječnici, samo donekle: “Dođemo s istog posla, jednako zarađujemo, jutrom ustajemo u isto vrijeme i podjednako smo umorni na kraju radnog dana, a kad stignemo kući, on pred televizor, a ja u kuhinju. Istina, ponekad i on kuha, ako ima inspiraciju i ako nije umoran, ali ja to radim i kad sam najumornija. Isto vrijedi i za obaveze s djetetom, spremanje... Svaki se put zabezeknem kad kaže: ‘Usisao sam ti stan!’ Meni? S druge strane, moj tata nije ni to radio. Odrasla sam u jako tradicionalnoj obitelji tako da nisam frustrirana što je većina kućnih obaveza na meni. Priznajem, ne tražim idealno, a ni ne znam kako bi to izgledalo. Ideal zapravo nisam nigdje vidjela...”