Emocionalna nepismen

Najgore će proći oni koji se boje da će biti ranjeni

Najgore će proći oni koji se boje da će biti ranjeni
25.11.2010.
u 09:00
– Čini mi se da u životu ipak najgore prolaze oni koji nikome nisu dopustili da im se približe i umiru kao “pobjednici” koje nitko nije prevario, a život su proveli osamljeni
Pogledaj originalni članak

Od opasnih uvjerenja o ljubavi možda je najopasnije ono da je ljubav partnera smisao života. To štetno uvjerenje često vodi u samoubojstvo ili je uzrok ubojstvu. Ako im ljubav nije uzvraćena ili ako budu ostavljeni, ljudi takvog uvjerenja doživljavaju to kao gubitak životnog smisla, vjeruju da više nikad neće sresti nekoga tko je “idealan poput osobe koju gube”. Često ponavljam da je život bezuvjetna kategorija, da nitko ne treba uvjetovati svoje pravo na život ispunjenjem nekog uvjeta koji mu daje smisao pa ni uvjeta ljubavi partnera...

Tako promišlja dr. Zoran Milivojević, predavač na Sveučilištu Sigmund Freud u Beču, psihoterapeut s dugogodišnjom praksom u individualnoj, partnerskoj i grupnoj terapiji.

Ljudi ne prepoznaju emocije

Predstavljajući svoju novu knjigu “Emocije” (izdavač Mozaik knjiga), jučer je u Zagrebu održao i predavanje o “emocionalnoj nepismenosti”. Što ona znači?

– Da ljudi ne znaju raspoznati osjećaje ni kod sebe ni kod drugih. U tim slučajevima koriste se uopćeni obrasci tipa nervoza, napetost, stres. Kad netko kaže da je nervozan, on shvaća jedino da je nervozan i onda to postaje problem. Ljudi to smanjuju lijekovima, joggingom, drogama... Emocionalno pismen čovjek zna što osjeća, u vezi s kojom situacijom osjeća i prepoznaje o kojem je osjećaju riječ – tumači dr. Milivojević. Emotivno zdrav čovjek, nastavlja, gleda svijet oko sebe i točno opaža jer ima točan pojam o sebi, drugima i svijetu oko sebe, realističan je i na osnovi toga definira sustav vrijednosti koji je prihvatljiv, racionalan. No, može li se nakon dubokih rana ponovno steći povjerenje?

A ljubav je tako obična...

– Čini mi se da u životu ipak najgore prolaze oni koji nikome nisu dopustili da im se približe, koji nisu dopustili mogućnost da budu ranjeni. Oni na kraju umiru kao “pobjednici” koje nitko nije prevario, ali koji su svoj život proveli osamljeni, u sumnji i oprezu. Bez ljubavi – kaže dr. Milivojević.

A ljubav je, zapravo, nešto obično, nešto na što svatko ima pravo. Ljudi koji se doista vole ne bi trebali gledati jedno u drugo, nego u istom smjeru, poručuje psihoterapeut.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

MU
mala ulica
08:52 26.11.2010.

Lijepo je rekao; ljudi koji se doista vole ne trebaju gledati jedno u drugo, već u istom smjeru.