U Nami smo ostvarili puno “prvih” – prvi hladnjak, prvi luster, prvi televizor, pa redovito odlazili i po donji veš, čarape, čak i odijelo.
Nama je jednostavno imala sve, pa nije se bez vraga simbol socijalističkog blagostanja u Jugoslaviji punim imenom zvao Narodni magazin. Kao i mnogo toga u bivšoj državi, i Nama je bila projekt, trebao je to biti veliki maloprodajni lanac sasvim po uzoru na zapadne ali, dakako, na socijalistički način. Bez previše glamura ili pretjeranog marketinga, važno je bilo da je sve na jednom mjestu i da se projicira kako u Jugoslaviji ne fali ničega. A imala je Nama i dobar temelj.
Primjerice, dvojica austrijskih trgovaca, Carl Kastner i Herman Öhler, namjerili su se otvoriti trgovinu u Zagrebu, upravo po uzoru na istu kakvu su imali u Beču. I bi tako, 1879. godine niknula je u Ilici 50 prva trgovina Kastner i Öhler. U godinama poslovanja u Zagrebu, dvojica su trgovaca predstavila Zagrepčanima više puta i sasvim nove poslovne strategije, nabavljali su robu izravno od proizvođača, primjerice, često je ta roba bila pravljena samo za Kastner i Öhler, ulazili i u nakladništvo.
Kulminacija je prava robna kuća u novoj kući u Ilici 4. Kupce su tamo čekali prodavači koji im nisu smjeli smetati, već samo prepoznati trenutak u kojem trebaju pomagati, cijena je morala biti vidljivo istaknuta, a roba kako treba označena. Sve je to bilo i prije poznatijih mjesta na svijetu, po principu koji će poslije postati temelj svjetske trgovine. Išlo je jako dobro, robna se kuća proširila i na Ilicu 6, zauzimajući tako prostor dvaju hotela, Granda i K austrijanskome caru.
No, Drugi svjetski rat prekida do tada sjajnu povijest, grački Židov Franjo (Franz) Öhler otjeran je u logor, u vlasništvu ga je tvrtke naslijedio neki Grgić. Osnivač tvrtke pod čijim imenom i danas u Grazu posluje istoimena robna kuća. Franjo neće vidjeti kako se njegova robna kuća ne samo obnavlja već se i širi na pravi pravcati lanac. Odmah nakon rata osnovana je trgovinska radna organizacija Narodni magazin, a njezina je prva poslovnica otvorena upravo na mjestu nekadašnje robne kuće dvojice poduzetnika, na početku Ilice. Uskoro se otvara cijeli niz podružnica, njih čak 17, u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu. No, tek s 1970. godinom počinje vrijeme koje Namu definira kao ono po čemu je se sjećamo do danas.
Trgovinska radna organizacija imat će devet robnih kuća s objektima koji će Zagrepčanima postati omiljena odredišta za najvažnije kupovine – robna kuća Remiza, Kustošija, koje su se opskrbljivale iz velikog skladišnog objekta na Žitnjaku. Od 1976. do 1980. godine slijede još četiri robne kuće i Nama postaje vodeći trgovački lanac na ovim prostorima. Pronaći ćete bez nekih većih problema izvore koji citiraju knjigu “Monografija Nama” iz 1970. godine. Ondje stoji nekoliko redaka koji jasno dočaravaju o kakvom je gigantu riječ.
Nama na Trešnjevačkom trgu otvorena je 1960., a 1962. još dvije Name, u Kumrovcu i Kustošiji. Name na Volovčici i Dubravi otvorene su 1965. te 1966. Nama u Trnskom. Dvije se Name otvaraju 1968., jedna na Kvaternikovom trgu, ali jedna i u Sisku, a 1969. Nama u Bjelovaru, pa 1970. Nama u Klanjcu. Nama je 1976. godine otvorila kuće na Vrbanima, Žitnjaku, ali i u Vinkovcima, Vukovaru, Plovaniji, odmah uz sadašnji granični prijelaz sa Slovenijom, Varaždinu, čak i u Prijedoru. Tvrtka je imala robne kuće u Sloveniji i to u Kočevju, Ljubljani, Ravnama na Koroškem, Slovenj Gradecu, Škofjoj Loki, Velenju i Žalcu. Kupce su ondje čekali prodavači koji im nisu smjeli smetati, već samo prepoznati trenutak u kojem trebaju pomagati, cijena je morala biti vidljivo istaknuta, a roba kako treba označena.
Savršeno je jasno kako dolaskom tržišnog gospodarstva nije više mogla održavati svoj vodeći položaj, bilo je tu i klasičnih boljki s početaka hrvatske samostalnosti, poput loše provedene privatizacije, dugogodišnje blokade i prijetnje mogućeg stečaja. No, gotovo isto kao i nakon Drugog svjetskog rata, Nama se pokazala žilavom. Danas posluje na dvije lokacije u Zagrebu, jedna je ona originalna, u Ilici, a druga na Kvaternikovu trgu. Održala se u dvije velike robne kuće stara filozofija, velika ponuda kroz koju kupac može i sam, a sve na jednom mjestu, od špeceraja do vrhunskog televizora. No, danas se ondje više ne prodaju marke poput Iskre ili Ei Niš, ili nekog drugog socijalističkog giganta. Sada u Naminim prostorima nalazite Tom Tailor, Niveu, Schaumu, Schwarzkopf, Dove...
No, za nas koji smo uz Namu odrasli i odlazak u kupovinu doživljavali kao obiteljski događaj, Nama i dalje može ponuditi još nešto drugo. I to je nostalgija. Teško netko drugi, bez obzira na ponudu i modernu arhitekturu, može zamijeniti penjanje liftom na kat i prolazak kroz otvoreni prostor u kojemu i danas toliko toga ima da se doista lako zagubiti. Koga od nas roditelji nisu upozoravali – ne odvajaj se, izgubit ćeš se! Pokoji put doista i jesmo u tom mnoštvu koje je ili hvatalo zadnji kruh s police ili na brzinu išlo pogledati hladnjak na sniženju na koji ih je uputila supruga.
Ali, za jednu je stvar Nama je još zaslužna, a to je što je Zagreb ne postao, nego nakon rata ostao metropola. Nije možda u Jugoslaviji bilo velikih svjetskih brendova po koje smo išli u Trst, Leibniz ili Graz, ali se kupovalo kao da smo usred Milana ili Londona.
Pogotovo ako biste krenuli put Ilice gdje je Nama zadržala onaj stari austrougarski šarm koji su nam onomad donijela dvojica gračkih trgovaca, i koji nikada ne blijedi, a dobije novi sjaj svaki puta kada kročimo u prostorije u Ilici. A sjetimo se kako je Nama na Vrbanima zapravo označila početak razvoja tog zagrebačkog kvarta napučenog zgradama u kojima je bezbroj tvrtki te je to naselje jedno od najpoželjnijih danas u hrvatskoj metropoli.
Za puno je stvari Nama mnogima od nas bila prva, a tako je i sa Zagrebom koji joj duguje puno, prije svega da je zadrži kao svjedoka jedne velike i duge tradicije zbog koje slobodno možemo reći kako smo oduvijek bili Europa.
sramota kako izgleda nama u ilici. vrijeme stalo negdje u 1954 umjesto da je reprezentativna robna kuća u kojoj se može kupiti najbolje od Hrvatskih, europskih i svjetskih robnih marki