Dragi moji čitatelji, možda vam se ne sviđaju baš previše strane riječi?
Pretpostavljam da ste sretali ljude koji uz pomoć nekoliko posuđenica iz drugih jezika nastoje ostaviti dojam obrazovane osobe.
Ma sve je dobro dok oni sami razumiju značenje tih stranih riječi pa ih upotrebe u pravom smislu. Ali kad su apsolutno u krivu i kad se nalaze "iza vi", a ne "vis a vis", onda bi bolje da su rekli potpuno ili sasvim drugačije, da su se nalazili ili pokazivali ono što je nasuprot ili preko puta.
Pa kad su naše riječi većini ljudi razumljive, što će nam onda još jedna strana – asertivno?!
Nastavljamo upravo tom riječju temu o obrani od prošlog puta kad smo isticali kako je najbolje kad se branimo tako da se oslonimo sami na sebe. Ali ovaj put želimo raskrinkati dva uobičajena načina obrane koja su često ne samo kriva nego i štetna za nas i za okolinu, sve oko nas.
Prvi je od ta dva načina napad. Opravdan kad je samoobrana. Opasan kad se ta samoobrana nepotrebno prekorači. Gotovo uvijek ostavlja posljedice i na onoga koji je napadao i na onoga koji je napadnut. Ponekad prvim napadom (agresijom) započne začudan lanac događanja jer na taj napad dolazi napad-odgovor kao protuakcija, a onda zna doći novi napad kao osveta itd. To može ići unedogled. Teško je stati pa se zle posljedice napadanja gomilaju.
Agresija je često efikasan način obrane pa ga se koristi iako je skup, težak i gotovo uvijek s neugodnim posljedicama.
Neki na napad odgovaraju drugim ekstremnim ponašanjem: povlačenjem i „pokrivanjem ušima".
Priznajemo da i takav način obrane zna ponekad donijeti dobre, obično kratkoročne rezultate. Ovdje želimo istaknuti treći, bolji način obrane – asertivnost. Što znači ta riječ? Uporno, odlučno i mirno se angažirati i boriti za sebe i svoje stajalište bez agresije i bez povlačenja.
Asertivnost je vještina ophođenja prema drugima koja uključuje borbu za svoja prava, zahtjev da se naše mišljenje i osjećaji uzmu u obzir, a odbacuje mogućnost da se pri tome naruše prava drugih. Treba pri tome i objasniti zašto smo asertivni i što želimo tako da naše ponašanje bude jasno sugovorniku.
Težak zadatak? Visok cilj? Da. Ali nakon asertivnog ponašanja nema razloga za osvetu ni za samosažaljenje. Asertivnim ponašanjem smanjujemo stres. Postupiti ispravno, založiti se za sebe, a ne napadati druge ni podviti rep samo je po sebi korisna vježba ako ne i brzi uspjeh. Meni to izgleda psihologično, a vama?
>>Najlošije je rješenje ne suočiti se s problemom i čekati da nam ga riješi netko drugi
>>Sumnja ubija snove i prije nego se oni pokušaju ostvariti, ona je gora od neuspjeha