Njegov je cilj bio da u svojoj sredini oživi kulturna događanja i omogući razvoj lokalne kulture i promociju kulturnog sadržaja, od umjetnosti i glazbe do sporta, pa se sa skupinom entuzijasta upustio u proces registracije udruge. Trajalo je to znatno duže od očekivanoga jer dijelom birokratske zavrzlame, a dijelom i privatni razlozi rezultirali su time da je Kulturni centar Požega službeno zaživio tek ovoga proljeća iako su aktivni gotovo tri godine, otkako se Matija Katić vratio u svoj grad, nakon što je u Zadru studirao sociologiju i pedagogiju, a zatim dvije godine živio i radio u Osijeku.
Suradnja nakon tečaja
– Kad sam se vratio kući, shvatio sam da se u Požegi baš ništa ne događa i da pomalo umire i ono što ima, pogotovo otkako je došla pandemija. Odlučio sam da treba pokrenuti nešto ako nećemo dopustiti da naša lokalna kulturna scena sasvim zamre. Bio je to okidač za osnivanje Kulturnog centra Požega – kaže 31-godišnji Matija.
Oko jezgre entuzijasta željnih svoju sredinu trgnuti iz učmalosti vrlo brzo su se počeli okupljati lokalni kreativci i sad su u centru 24. Jedan od njih je i 23-godišnji Bruno Bajt koji se bavi videomontažom, a u udrugu je došao preko Male škole filma koju je Kulturni centar organizirao:
– Eto, nastavili smo suradnju i nakon tečaja. O odlasku iz Požege i ne razmišljam jer volim Slavoniju i ovu našu rustikalnu tradiciju. Lijepi su i Zagreb i drugi gradovi, ali u drugom gradu gubiš identitet – smatra Bruno.
Priliku da pokaže svoj talent u svojoj sredini kroz Kulturni centar dobio je i 26-godišnji Josip Flisar, zaljubljenik u fotografiju koji se često uhvati staroga aparata pa fotografira na filmu. Možda još više od aparata Josipu je draža daska, za skejtanje:
– Prije sam rolao, sad skejtam – dodaje pa kaže kako je prije godine u Požegi otvoren skejt-park na kojem je Kulturni centar, uz financijsku potporu grada organizirao Aurea Xtreme na kojem su se okupili ekstremni sportaši iz Požege i okolice. Ove će godine taj festival trajati tri dana, od 1. do 3. srpnja i na njemu će se okupiti skejteri, vozači BMX-a, bendovi, lokalni proizvođači pića....
Bit će na njemu i Josip, inače povratnik iz Njemačke u kojoj je radio duže vrijeme na spajanju mreža, ali je na kraju od tog posla odustao jer je mjesec radio, tjedan bio kod kuće. I tako u krug. Svoju budućnost namjerava nastaviti graditi u svome kraju, a nada se da će mu u tome pripomoći i vještine koje je stekao, ili će ih steći, tijekom rada Kulturnog centra.
Matija, Bruno i Josip, trojica kreativnih Požežana, ovogodišnji su predstavnici županije u projektu Moja.hr. Voditelj njihova tima je Matija, a s njima na jednominutnom videu o svome kraju radi i 25-godišnja Iva Glibo iz Pleternice, inače edukatorica u pleterničkom Interpretacijskom centru Terra Panonica gdje će vas uz pomoć proširene i virtualne stvarnosti vremeplov odvesti na dno Panonskog mora koje se ovdje prostiralo. Iva je magistra ekonomije i specijalistica za digitalni marketing, stručna suradnica za turizam i društvene mreže, a amaterski se bavi fotografijom. Kaže da joj je super raditi s dečkima i da su im se ideje kako će napraviti filmić jednostavno podudarile:
– Sad lovimo kadrove – dodaje.
Kad je pitate što u njezinoj županiji treba vidjeti, na prvo će mjesto, očekivano, staviti Terru Panonicu pa s njom i ostatkom tima preko pleterničkog Trga bećarca idemo do interpretacijskog centra. Subota je popodne, iza 16 sati. Centar je otvoren. Rade i nedjeljom. Cijene ulaznica uistinu su simbolične, za djecu 10, a za odrasle 15 kuna. Rutom kojom inače ide turistički vlakić iz Pleternice Cestom ruža i vina kroz vinograde krećemo na brdo Starac i vidikovac gdje se nalazi okružena drvenim stolovima velika bačva vinara Marinka Markote:
– Imamo mi lijepog potencijala, meni su dojmljive secesijske zgrade u Lipiku i Požegi, putevi do naših sedam tvrđava, Tauberove stijene na Papuku, Požeška gora... Nisu Slavonija samo tambure i šešir na krivo – kaže Matija, voljan radom u Kulturnom centru, čiji je predsjednik, potegnuti da njegov grad zaživi, da bude sadržaja za mlade koji sad u Centru osmišljavaju kroz brojne radionice i događanja.
Prostor za zajedništvo
Kad ovo četvero mladih ljudi koji su odlučili ostati u svome kraju pitate što im najviše nedostaje, reći će da je to prostor jer se nemaju gdje okupljati i raditi. Dečki iz Kulturnog centra u serijalu videointervjua pitali su i svoje kreativne sugrađane što im najviše fali. I oni su svi odreda odgovorili da je to prostor. Isto im je u kameru rekao i rođeni Požežanin, a sada član kultnog Whitesnakea Dino Jelusić:
– Bilo bi lijepo da imaju prostor gdje mogu osjetiti zajedništvo. Kad bi im se to omogućilo, puno bi se napravilo. I puno bi se više radilo – poručio je Dino. Ni Kulturni centar nema svoj prostor za rad pa se snalaze i nalaze u kafiću.