Mi smo mala, ali vrijedna grupica entuzijasta koja Dardu gleda kao nebrušen biser – tako će se predstaviti šaroliko društvo mladih ljudi okupljeno u udruzi za ruralni turizam Đola, nazvanoj po lijepom središnjem jezeru u mjestu.
Ako ne znate gdje se jezero nalazi, morat ćete stati pa nekog pitati jer oznake do njega nema, iako je blizu glavnoj cesti no odatle se ne vidi. Nalazi se između crkve i ruševnog dvorca mađarske obitelji Esterházy koji je prije više od desetljeća od koncerna Belje dobila Općina, da ga učini dostupnim javnosti.
Useljavaju u novu kuću
No to je već neka druga, ozbiljnija i sumornija tema, a ova današnja pršti optimizmom koji nam je prenijela ekipa iz prije deset godina osnovane Đole, udruge koja će ove godine svoju Osječko-baranjsku županiju predstavljati u projektu Moja.hr.
– Želimo pokazati da je Baranja prekrasna i mistična, lijepa sredina u kojoj se možeš ostvariti, da mladima pokažemo da ne moraju sve napraviti sami i istraživati kako do čega doći, već da postoje mjesta poput Đole gdje ima ljudi koji možeš doći i pitati da ti nešto pokažu, pomognu i olakšaju. Želimo reći da je važno biti aktivan, a taj aktivizam treba početi od lokalne sredine. I želimo pokazati da ne mora sve biti urbano, već može biti i ruralno, samo treba iskoristiti ovo što nam je priroda dala – sažetak je poruke dijela volontera u udruzi, učenika Tina Štivića, studentica sestara Tee i Lee Đambo, Karoline Hegeduš i mlade poljoprivrednice Ree Ernst te voditelja projekata Tatjane Topalov, Maria Kuzmana, Nikoline Baškarad i Bogdanke Ćudić Vilić, koja je i predsjednica Đole.
S pregršt organiziranih događanja i radionica iza sebe, ova se iznimno aktivna udruga u kojoj djeluju 24 volontera upravo useljava u kuću pa ovih dana uređuju njezinu unutrašnjost i dvorište, kujući planove što će sve tu napraviti:
– Sigurno ćemo nešto posaditi. A mogli bismo i koju kokicu donijeti – govori simpatična Rea, pobornica poljoprivrede i života na selu:
– Završila sam srednju ugostiteljsko-turističku školu, vozim traktor i kombajn, a polažem i za turističkog vodiča. Htjela bih povezati poljoprivredu i turizam i napraviti mini zoološki vrt jer sam shvatila da mnogo djece iz Osijeka uopće nije imalo prilike uživo vidjeti domaće životinje. Nemam namjeru ići iz Baranje. Ako se to i dogodi, sigurno ću se vratiti – dodaje Rea, aktivna i udruzi Projekt građanske demokratske inicijative iz Belog Manastira, u kojoj je voditeljica aktivnosti s mladima.
Rea je i strastvena plesačica, plesala je u dva KUD-a, a obožava i latinoameričke plesove.
– Vidim te kad navečer trčiš i baš se pitam kad sve to stigneš – kaže joj Tin, učenik prvog razreda srednje škole, koji će za sebe reći da je nakon dolaska u udrugu bio sramežljiv i ne pretjerano komunikativan, no uz cijelu se ekipu s kojom volontira potpuno opustio, u čemu mu je uveliko pomogao i dramski tečaj koji vodi diplomirana glumica, interpretatorica baštine Nikolina Baškarad.
Nikolina je podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, život ju je doveo u Hrvatsku, a otkako je upoznala Dardu, kaže da dalje ne ide:
– Kad sam upoznala ovdašnju prirodu te šarolikost nacionalnosti i različitosti, odlučila sam tu kupiti kuću – kaže.
Ekipa iz Đole ponosna je na multikulturalnost svoje sredine, u toj udruzi jedino nacionalnost nije bitna pa su mnogi od njih angažirani na više strana, primjerice i u hrvatskom i u romskom kulturno-umjetničkom društvu.
– Naš je cilj da mladi zavole ovu sredinu. Osnovali smo se kao udruga za ruralni turizam i želimo pokazati da Baranja nisu samo fiš, kulen i paprika – govori predsjednica udruge.
Baš kao što je ona svoju budućnost vidjela u svome kraju pa je ondje i ostala, iz istih razloga nakon završetka studija nije se odselio ni Mario Kuzman:
– Sad radim baš ono što volim – kaže dok mu okupljeni volonteri govore kako su se dobrim dijelom baš zbog njega priključili Đoli.
Gledati biljke kako rastu
U to da će ostati u Baranji sigurna je i studentica mađarskog jezika i povijesti Karolina Hegeduš, kojoj je želja raditi u nekoj od područnih škola s mađarskom nacionalnom manjinom. Umjetnička duša, studentica na Likovnoj akademiji Tea Đambo kaže kako još uvijek traži svoj put, no željela bi ostati u Dardi zbog obitelji i prijatelja:
– Lijepo mi je bilo odrastati u Dardi, mislim da je puno bolje nego u velikoj sredini – kaže.
Njezina dvije godine starija sestra Lea, studentica osječkog Fakulteta elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija, sigurna je da iz Baranje neće:
– Volim ruralni stil života, volim saditi i gledati biljke kako rastu. Volontiranje u Đoli dalo mi je poticaj, zahvaljujući tome shvatila sam da mogu napraviti što god smislim. Imamo mnogo potencijala, a ja bih htjela spojiti tehnologiju i poljoprivredu te tako olakšati proizvodne procese – u dahu će Lea.
