Ne bacajte novac! Evo što se besplatno nudi za dobru zabavu

Gosp. novinar, ne piši gluposti, molim te.

Najbolje je na auto namontirati nosaće i uzeti bicikl s sobom. Tako se može puno toga više običi i uštediti na gorivu.

I tako mi iz Dubrovnika kojima je puna kapa turista i gužve odlučili jednog dana posjetiti Sisak. Čuli smo da je prelijep grad i za šetnju, a i za razgledanje Hrvatske povijesti. Prvo su nas dočekala zaključana vrata Turističke zajednice u radno vrijeme i to sat vremena od otvaranja. Zaspali ljudi valjda pa smo se vratili kasnije, pa opet za dva sata. Onda smo došli i drugi dan, pa opet poljubili vrata i u radno vrijeme, a i izvan njega. U blizini ima dosta kafića sa predivnim pogledom na Kupu pa nam nije bilo teško svratiti barem jednom u dva sata. Dakle poljubili vrata barem 15-tak puta. No, možda i bolje, jer vaka čast, ali stvarno svaka čast na gostoljubivosti samih Sišćana. Mi u Dubrovniku im nismo ni do koljena po gostoljubivosti, a nama je to inače jako teško priznati. Raspitivali smo se po gradu, objašnjavali ljudima gdje smo bili, gdje nismo i svi su nas uputili na nova mjesta za koja sigurno ni u TZ nisu čuli. U jednom selu po imenu Bok smo se raspitivali o nekom navodno izrazito ljekovitom jodnom izvoru, ali ga nismo našli. Tamo su nas najeli i napili kako se kaže sa svime što domaćin može ponuditi i još se na kraju umalo zavadili jer nam garda reče: "Da sam vam htio naplatiti ne bih vas ni zvao". Uglavnom nakon silnih razočarenja od TZ ovo je bio najbolji mogući izlet i ništa osim povoljnog privatnog smještaja i goriva nismo ni platili pa smo i zaključili da i u TZ sigurno znaju da ni ne moraju raditi kad su im građani najbolji promotori. Na žalost, na samome kraju našeg petodnevnog boravka shvatili smo da je i suvenirnica očito dio TZ jer htjeli smo se nakupovati suvenira: privjesaka, ručno rađenih šalica i onih malih prelijepih vezova sa glinenim grbom grada Siska, no i tu smo u nekoliko navrata u radno vrijeme samo ljubili vrata. No i za to smo se požalili prometnim redarkama na obližnjem križanju i one su nas uputile do nekoga tko zna koga tko će nam osigurati suvenire. Sretni i veseli vratili se u kolotečinu ubrzanog i gužvovitog turističkog grada. Poanta cijele priče je da ne idete u TZ, Pitajte ljude, informirajte se uz put. Saznat ćete stvari kojih nema ni na internetu ni na brošurama i odlično se provesti. Za sve one koji su ovaj moj tekst veći od članka pročitali do kraja jedan veeeliki savjet. Sprej i krema protiv komaraca su nešto bez čega nemojte izlaziti ;)