Kashmir Neumann iz Wisconsina ima 26 godina i pravi je primjer da u životu treba uživati bez obzira na sve i iskoristiti svaki dan kao da je zadnji, piše UNILAD.com.
Neko vrijeme predavala je engleski jezik u Vijetnamu i tada je po prvi put počela osjećati prve simptome rijetke bolesti. Jake glavobolje i loš vid pripisala je zagađenju zraka. Kada se u lipnju 2018. vratila s dečkom Bradleyem kući, otišla je na MRI pregled jer glavobolje nisu prolazile.
Dijagnosticirana joj je arteriovenozna malformacija - nepravilna veza između arterije i vene koja prekida normalan protok krvi između njih. Ova 26 - godišnjakinja morala je otići na tri operacije nakon što je infekcija doslovno otvorila njezinu lubanju. Liječnici su uklonili stražnji dio njezine lubanje, a dok ne ode na još jednu operaciju gdje će joj nadomjestiti uklonjeni dio, mora nositi medicinsku kacigu.
"Cijeli stražnji dio lubanje nemam. Moram nositi kacigu kako me slučajno netko ne bi dodirnuo ili udario po tom dijelu glave. Od kolovoza 2018. nisam mogla leći na leđa zbog tog stanja. Nije me ništa boljelo, samo sam se jako brinula. Ako bih išla, recimo, u restoran, mogla bih skinuti kacigu, ali samo ako bih sjedila uza zid gdje nitko ne može proći. Nisam dozvolila da me kaciga sprečava da se ponašam normalno. Ipak, tuširanje je jako čudno kao i kada idem leći."
Znate li kako pravilno oprati ruke? Pogledajte video:
Kashmir ne želi dozvoliti da joj njezina dijagnoza mijenja potpuno život i da ne uživa u njemu, pa se odlučila proputovati svijet.
"Osjećam kao da mi je puno toga oduzeto, a jedino što mogu sama kontrolirati je moja želja za putovanjem. Osjećam se moćno i nekako mi putovanje odvlači pažnju s moje dijagnoze. Uz posao koji radim svega šest sati tjedno, nisam imala drugog izbora."
Kashmir je bila u Velikoj Britaniji, posjetila je London, Brighton, Newquay, Stonehenge i Bath. Također je vidjela ljepote Las Vegasa, Washingtona, Arizone, Floride i Meksika. Njezina kaciga privukla je jako puno pažnje, neki su ju pitali jel vozi bicikl, a drugi su ironično komentirali kako je sigurnost na prvom mjestu.
"Puno ljudi me udarilo po kacigi, kuckalo i govorilo stvarno glupe stvari. Nemaju nimalo poštovanja. U početku bih uvijek plakala kada bi me netko pitao u vezi mog stanja."
Očekivala je da će kacigu nositi tri do šest mjeseci dok čeka operaciju, ali na kraju je sve potrajalo godinu dana. 5. veljače napokon je otišla na zadnju operaciju nakon koje više ne mora nositi kacigu, a kaže kako je život bez iste nestvaran.
"Mogu normalno ući u auto. Stvarno je teško nositi kacigu gdje god idete. Plakala sam od sreće kada ju više nisam morala nositi. Sada znam da mogu normalno leći na leđa, raditi i nositi kape uskoro. - osjećati se normalno. Te neke male stvari su zapravo jako bitne. Mislila sam da ovo vrijeme nikada neće doći i plašila sam se hoću li umrijeti i što ako nikada ne odem na operaciju."
Svima onima koji iz istog razloga moraju nositi kacigu Kashmir poručuje da budu svoji i ne dozvole da ih kaciga definira.