Njegova su vina voljeli svi hrvatski predsjednici, bio je prvi privatni vinar čija su se vina našla na vinskoj karti Esplanade, i dalje najboljeg zagrebačkog hotela, njegovo je vino u Hrvatsku donijelo prvi zlato s Decantera naslovnicu čijeg je časopisa krasilo upravo njegovo vino sa zahvalom – Bogu hvala na hrvatskim vinima! Danas u Hrvatskoj ima više od 150 vinarija, prilično je teško pronaći neko loše vino, no samo je jedan Ivan Enjingi. Gospodin kojem su danas već 83 ljeta svako svoje vino radi da bude veliko, ono koje se pamti i koje ulazi u vinske zapisnike i anale.
- U mojem vinu nema ničega kemijskog ili umjetnog. U grožđu je sve što treba imati, a dobro vino nastaje u vinogradu od grožđa kakvo donesete. Dodaci neće donijeti najbolja vina, samo najbolje grožđe - kazao je u još jednom susretu u kratko vrijeme Ivan Enjingi koji je za ovu priliku donio čak 20 arhivskih i svježih vina. Učinio je to na nagovor svojih velikih prijatelja Tome Jakopovića i Ive Kozarčanina, dvojice neumornih vinskih promotora, osobitih fanova vina Ive Enjingija. Ne sjeća se nitko veće degustacije vina Enjingi u Zagrebu, a mi smo imali tu sreću da se dva puta u kratko vrijeme, kakvih mjesec dana, imamo prilike susrest s velikim vinarom i probati njegova vina.
I ponovili bismo to opet, jer kušati ta vina nije samo dobiti uvid u kvalitetu koja se i dalje razvija, jer Enjingi i dalje sadi vinograde, već je to i sat povijesti vinarstva. I u tom je tonu degustacija i počela, s Graševinom berbe 1994. godine. Dobro ste pročitali, 1994. godine. I riječ je upravo o vinu koje je sam Tuđman volio najviše. "Istina, bilo je to njegovo najomiljenije vino. Ali nije on jedini volio moja vina, svaki je od predsjednika, pa i Milanović koji je tada bio još premijer, bio u mojim vinogradima. Potporu sam dao i Ivi Josipoviću", kazao je Ivan Enjigni na degustaciji koja bi se vjerojatno mogla proglasiti najvećom održanom u Zagrebu.
A i sam Tuđman, da je danas živ, uživao bi ponovo u ovom vinu jer je takvo da biste mu teško dali gotovo 30 godina, još ima svježine i aroma nepogrešivo od graševine, ali i patinu koju arhivska vina dobiju ostavljena blagotvornom utjecaju dobro osmišljenog vinskog podruma. Nije to ništa čudno kada se o podrumu Ivana Enjingija radi, jer tamo se ona hlade čistom izvorskom vodom. Opisao je postupak kojim ta voda dolazi do njegova podruma i vina, ali rekao i od koga je vidio taj najprirodniji postupak hlađenja bačava s vinom. Od svoje bake.
- Radila je najbolju graševinu kojoj se nastojim približiti u svakoj berbi. A dobivala je to vino tako da je znala na prirodan način kontrolirati njihovu fermentaciju. Preko bačava koje su ležale u zemlji imala je bačene deke, a ispod bačvi i po dekama bacala tu izvorsku vodu i tako kontrolirala temperaturu. Danas ja to radim malo drugačije ali to je tako, zato su ta vina najprirodnija, jedino me takva i zanimaju - kaže veliki naš vinar. Ako se govori o Enjingijevim vinima, oni koji su prošli barem tangencijalno tu hrnjevačku 'carte des vins', tada znaju da su najbolja ona koja nosi ime Venje. Ove krasne kupaže nisu povijesno naslijeđe obitelji Enjingi koju je uspostavio pradjed mu Koloman negdje tamo početkom 20. stoljeća. Venje je njegov osobni potpis, projekt kako se danas to često voli govoriti.
Jer, na Venju, ime je to, dakle, položaja, na vulkanskom tlu prekrivenom sa samo kojih pet centimetara humusa, posadio je graševinu, rajnski rizling, sivi pinot, traminac i sauvignon. U godinu dana, 1998. stigli su prvi plodovi tog vinograda, nije se mogao odlučiti koji je bolji, pa ih je izmiješao i nastalo je Venje. Jasno da smo probali na ovoj degustaciji ono koje i sam vinar smatra najbolji, berbu 2006. Iako je ono iz 1998. a to prvo Venje odležavano šest godina odnijelo to prvo zlato na Decanteru za višesortna bijela vina. "Dobri moj prijatelj Ivo Ivaniš rekao mi je 'pa Ivane, imaš dobra vina, pošalji ih na ocjenjivanje. Nisam svoja vina radio za ocjene već za uživanje, al poslao sam. I Venje je pobijedilo", kazivao je okupljenima Ivan Enjingi.
Nisu međutim samo hrvatski predsjednici poklonici vina Enjingi, kada o poznatim osobama govorimo. Na degustaciji je bio i Dražen Horvat koji u Pragu drži Hrvatski mlin ili Chorvatský mlýn, ugledni restoran u diplomatskoj četvrti češkog glavnog grada. Ondje je jednom sa svojim producentom kročio i sam James Bond, Pierce Brosnan."Vidio je da imamo hrvatska vina pa je kazao da ga zanima jedno posebno, koje je bio kada je bio ljeti na Kvarneru. I mi mu pokazujemo, on gleda, rekao je da je crno, i zaustavlja se na crnom pinotu Enjingija. Pričao je kako nije mogao vjerovati da pije vino toliko staro jer ne pozna vina osim kada su mlada.
I popilo se te večeri nekoliko butelja, a nakon toga je u nekoliko navrata na različite lokacije snimanja odlazilo i po par kartona za uživanje tom velikom glumcu", ispričao je Horvat okupljenima. Venje je, dakle, ponijelo prvo zlato na Decanteru a s njim i Graševina koja je bila nešto mlađa pa su vina Enjingi donijela Hrvatskoj i naslovnicu časopisa Decanter. "Hvala ti Bože što postoje hrvatska vina", pisalo je. I probali su okupljeni to prvo zlatno Venje, i danas s jasnim osobinama sortnosti, ali s kojim dugo vremena nije Ivan Enjingi bio zadovoljan. "Bilo mi je nekako čudno, mislio sam da je najbolje da od njega ispečem rakiju", kazivao je. Neće stati Enjingi samo na postojećih 60 hektara i 500.000 trsova. Planira saditi još, i održati sve prirodnim.
- Imam 300 angus goveda koja su tu da vinogradi dobiju najkvalitetniji gnoj bez kojeg ekološkog vina nema. Na slobodnoj su ispaši po vinogradima, dok ne krene ponovo vegetacija - govori ovaj naš veliki vinar. Večer u Business Clubu 5 Sky Officea u Zagrebu ostala po brojnim pričama kojih ima valjda unedogled od čovjeka koji i dalje radi 15 sati dnevno, toliko da kada mu nazovete dobro jutro u osam on se nasmije. Jer je u vinogradu od pet, kažu svjedoci, a mora im se vjerovati nakon što probate ovakvu selekciju od 20 vina i jedne rakije napravljene prije 34 godine.
VEZANI ČLANCI: