Susjed s Trešnjevke oplovit će svijet. U jedrilici koja je, usporedbe radi, poput stare VW Bube iz 1979. godine. Godište broda je isto. Eto, u nekad kultnoj hrvatskoj jedrilici HIR 3, danas staroj četiri desetljeća, samo deset metara dugoj, koja je već davno dala svoje. Bila ranjena, bačena, uništena. Za – rezalište. Ali ide on...
– Nije to zafrkancija – veli susjed Saša Fegić (39). Na Trešnjevci smo, a gdje drugdje. Broji sitno. Do početka puta ostala su još 42 dana. U kafiću izlaže plan. A gdje drugdje. Pred njim je, postaje to jasno već na početku priče, pitaj Boga što.
Najcool mjesto za pivo
Dakako, ide susjed oko svijeta najtežom mogućom rutom, onom kojom prođu dva ili tri broda u godinu dana. I, dakako, ide naš susjed bez novca. Nema sponzora. Malo tko je zasad zainteresiran. Dakle, okrenulo se sve. Sam, ali ne odustaje.
– Idem popiti pivo na Rt Horn. To je, zapravo, cilj. Stvari su vrlo jednostavne – smije se.
Tu u Zagrebu zasad pije espresso. I tu, na suncu i terasi, sve zvuči simpatično.
– Vidi, moja je misija stići do Horna, koji je za jedriličare poput uspinjanja na Mount Everest. S time, moraš znati, puno je manje ljudi bilo na Rtu Horn nego na vrhu svijeta u Nepalu. Da bi došao tamo, moraš 40 ili 50 dana ploviti po nemogućim uvjetima. Ne možeš doći za tri dana. Zato je malo jedriličara bilo malo. Ne idem spašavati svijet, idem popiti piće, na pivo. Najdalje što mogu odavde.
I tamo ima piva?
– Ima! Nedaleko od Horna je mjesto Puerto Williams, tamo je najudaljenija birtija na svijetu. Tek je jedan stari željezni nasukani brod koji služi kao jedriličarski klub i marina. To je najcool mjesto za popiti piće. Odmah preko puta je Antarktika. A taj grad ima stanovnika kao, eto, ova Trakošćanska ulica na Trešnjevci.
Cijena piva?
– Sigurno je jeftinija nego na Hvaru, gdje zna biti i 39 kuna za pola litre točene.
Za stolom do sjedi Vlado Kalember. Fegić govori o destinacijama kojima će proći, a na kojima se “Vino na usnama” i “Evo noći, evo ludila” nikad nisu čule. Nikad.
– Pustit ću ja... Imat ću mali radio na brodu – šali se.
Nedaleko je, usred Atlantika, i otočje Južni Sandwich. Hoćete li, nakon piva, i na sendvič?
– Nema stajanja. Samo ću u par luka pristati.
Tko je od Hrvata bio na tom mjestu?
– Samo Mladen Šutej. I to istim brodom, HIR 3. Bila je to prva naša jedrilica koja je došla do tog najudaljenijeg mjesta 1989. godine. Pa je s Čigrom, sedam godina kasnije, opet došao na to mjesto. Bio je, istina, još jedan naš čovjek tamo, kanadski Hrvat Vojan Lukatela, no on je plovio pod kanadskom zastavom prije deset godina.
Što će biti u frižideru?
– Kad je Joža Horvat kretao na put oko svijeta 1965. godine, od Gavrilovića mu je stigla donacija – kamion pun konzervi. Mislim da se radilo o devet tona. I njemu je to na brod stalo, Besa je bila mnogo ozbiljniji brod, gotovo dvostruko veći. Jeo je tada, na pučini, danima grah, pa gulaš, pa grah, pa gulaš... Meni ta količina ne bi stala. Ali, ako se netko javi sa 100 kilograma kobasica, neću ga odbiti, ha-ha..
Krajem rujna na jugu Afrike
Koja je ruta?
– Isplovit ću iz Malog Lošinja u nedjelju 17. lipnja. Taman večer prije pogledam otvaranje Svjetskog nogometnog prvenstva, utakmicu Hrvatske i Nigerije, pa na put. Dalje ću slušati prijenose na radiju. TV-a na jedrilici, naravno, nema. Pa slijedi carina na Lastovu. Pa carina u Bariju. A onda kreće ozbiljno, Sardinija, Gibraltar, Kanari, Zelenortski otoci te uz zapadne obale Afrike skroz do juga, do Cape Towna. Računam da sam na dnu Afrike krajem rujna. I to je dječja igra, ali tada kreće frka. Tu me čeka dalje zamka.
Pirati? Morske sirene?
– Ne, tamo pirata nema. Zapravo, zbog pirata i idemo najtežom mogućom rutom koja postoji. Zbog njih se više ne jedri kroz Crveno more. Zbog somalskih gusara put će mi biti duži nekoliko tisuća milja. Inače bih išao kroz Sueski kanal, to je i bio prvi plan. Ali ovako ih zaobilazim najviše što mogu. Dovoljno je da te na pučini presretne pirat i da ima jednu pušku. A ja imam mali brod i još manji kuhinjski nož. Za luk. Otimaju posade, uzimaju stvari. Traže otkupnine. A tko će mene otkupiti? – pita se Saša pa nastavlja:
– Najteži dio rute čeka me od Afrike do Australije. Nakon što isplovim krajem rujna iz Cape Towna, dva mjeseca čeka me samo more. Bez stajanja. I da hoćeš, ne možeš nigdje stati. Ima, istina, na putu otok Kerguelen, negdje u bespućima Indijskog oceana, ali toliko su strme stijene da brodom ne možeš ni pristati. Kad prođem taj put, čekaju me još dva tjedna do Novog Zelanda gdje bih treba dočekati Novu godinu, negdje na moru.
Ne treba planirati kamo na doček?
– He-he, ne. Bit ću gdje budem. Na brodu. A onda početkom siječnja preko Pacifika ili, kako ga zovu, Južni polarni ocean.
Tamo je, pretpostavljam, gužva?
– Englezi kažu da ispod 40. paralele više – nema zakona. A ispod 50. paralele da – više nema ni Boga. A ja kanim ploviti po 57. paraleli... Novu godinu trebao bih dočekati na moru kod Novog Zelanda, a natrag bih trebao biti u sedmom mjesecu. Godinu dana.
Koliko je to velik, desetmetarski brod?
– Kao da godinu dana živiš u – špajzi.
A novac i sponzori?
– Svima je fora, ljudi znaju za brod HIR 3 od nekad, po dokumentarcu Jedrima oko svijeta, koji je bio najprodavaniji HRT-ov dokumentarac u povijesti. Svi su gledali, bilo je 35 nastavaka početkom 90-ih, kada je njime svijet oplovio Mladen Šutej, to je bio isti brod. Ali, kad pitam da mi pomognu, unisono viču: “Joj, rado, ali srezali su nam budžete, nemamo...”
O kojem se iznosu radi? Koliko sponzorstvo tražite?
– 350 kuna na dan.
Što je s brodom, u kakvom je stanju oldtajmer?
– HIR 3 je za rata stradao u Dubrovniku. Brod je imao 286 rupa od gelera i metaka. Našao sam na brodu, u zidu, i protuavionski metak.
Kako je spašen?
– Bio je u marini u Komolcu, u Rijeci dubrovačkoj. A marina je tada bila okupirana. Brod u njoj. Šutej je tih dana uspio ispregovarati da ga spasi. Došao je pod pratnjom k pukovniku u školu u Rijeci dubrovačkoj na kojoj je pisalo “Komanda mesta”. Ušao on, tamo je sjedio neki pukovnik JNA te, kad mu je rekao da bi HIR 3 prebacio do Lapada, taj mu je iz JNA rekao: “Vozi Mlađo, to je tvoja imovina...” Imao je tada itekako glavu u torbi. Nekako se dovukao do Lapada. Brod je poslije otkupljen, a ja sam ga pronašao u Vrsaru gdje je stajao više od deset godina. Dogovorio sam se začas s vlasnikom. Tadašnji mi je vlasnik rekao: “Velika je greška što sam kupio taj brod, ne znam što ću s njime. Vozi ga...” Pa sam godinama krpao rupe, obnavljao ga, ne bih li ga osposobio za novi put oko svijeta. Usto, na HIR-u 3 jedrio sam s 14 godina, upravo s Mladenom Šutejom. Učio sam od njega. On je imao pravilo – na brodu se može razgovarati o svemu osim o politici i kuhanju. Jer, tu će se mišljenja kad-tad razilaziti. Pogotovo ako je riječ o kuhanju jer jedan da kuha jedan, drugi dan drugi... Usto, najmanje se priča o plovidbi.
Stari ruzinavi brod
Koja je vrijednost broda?
– Eto ti primjer automobila, da uzmemo raspon od Fiće do Rolls-Roycea. HIR 3 bio bi kao da čovjek vozi staru VW Bubu. Oldtajmer. Ona i jest oldtajmer za razliku od današnjih jedrilica. A kupio sam je po cijeni, recimo, uređeno starog Mini Morrisa. Pa četiri godine teške šljake da bih je priveo funkciji. Trebalo je sve novo. I lako je, kad imaš love, nekome dotegliš jedrilicu i on ti to riješi. No novca ja, očekivano, nisam imao. Jedva sam skupio da kupim taj stari ruzinavi brod.
I što – sam se obnovio?
– Frendovi. Bave se brodovima. Bio sam im simpatičan. I ta moja ideja da ću oploviti svijet u oldtajmeru. Kruno iz Vinkovaca provukao je struju po brodu, a to je iznos od kojeg bih, da sam morao platiti, boljela glava. On mi je to učinio besplatno. Alan iz Biograda poklonio mi je jedro od 40 kvadratnih metara. Da se mogu kretati. A najskuplja stvar je vez. On stoji više od broda. Pa jednu godinu vežem HIR 3 u Poreču, drugu u Puli, treću u Lošinju. Netko mi pomogne, posudi vez. Snađem se.
Koliko će ljudi sudjelovati u ekspediciji?
– Preda mnom je 15 etapa, ja ću ih odraditi, nadam se, sve. Kad sam počeo razgovarati, kad sam izbacio tu ideju, kada je put oko svijeta bio u dalekoj budućnosti, bili su svi jaki za šankom. Više od stotinu ljudi htjelo je sa mnom. Ostalo je manje od 15 ljudi koji su ozbiljni da će se ukrcati na jednu od ruta. Vidjet ćemo.
Ideja za put oko svijeta rodila se za šankom?
– Sve se takve ludosti dogode, nekako, za šankom. Ali ja se nisam predomislio. Idem, pa tko živ, a tko...
A jel onaj iza Kalember onda? :)