Ponedjeljak, idući mjesec, ili još bolje, 1.1., omiljeni su rokovi za početak dijete, vježbanja, prestanak pušenja, za posvetiti se traženju novog posla ili nekoj drugoj korisnoj aktivnosti koja bi, uz malo sreće, trebala prerasti u naviku.
Lista osobnih želja i planova je podulja, ali većina se uklapa u težnje o zdravijem životu, uspješnijoj karijeri i boljim međuljudskim odnosima. Zašto smo, pak, skloni životne promjene vezivati uz određeni datum i zašto je lista pogaženih odluka gotovo jednako duga kao i njihov popis, odgovor nam pomažu naći naše najpoznatije psihologinje Mirjana Krizmanić i Ljubica Uvodić Vranić.
- Takvi su datumi, naročito prvi dan nove godine, jedna zgodna, simbolična prigoda da se u nekom segmentu života, koji nam smeta ili nas muči, okrene novi list i krene s nečim novim. Tim više što te nove početke nerijetko odgađamo, prebacujemo s ponedjeljka na ponedjeljak, a sve nam djeluje nekako ozbiljnije kad si novu odluku zadamo baš s početkom nove godine. Uostalom, čuli smo da i drugi to rade - kaže naša poznata psihologinja Ljubica Uvodić Vranić. Prema samoj realiziaciji je, međutim, vrlo skeptična. Da je, kaže, netko doista ozbiljan glede vlastite odluke ne bi čekao baš 1. siječnja.
- Što nekoga priječi da s novom navikom počne, recimo, 11. studenoga ili 1. prosinca? Na raspolaganju imamo 365 dana, odnosno 365 prilika svake godine. Pri tom je možda upravo 1. siječnja najlošiji dan u godini za novi početak. Većina od nas prvi dan nove godine pospana je i umorna od slavlja, hrane i pića u prethodnoj noći. Takvih je dana lako pokolebati se i odluku još jednom odgoditi, barem do sutra. Na koncu se u većini slučajeva suočimo s time da novogodišnja odluka ne uspije zbog istog razloga zbog kojeg smo je i dotad odgađali. Jednostavo, nismo bili dovoljno odlučni i ozbiljni u namjeri - kaže Ljubica Uvodić Vranić.
- Da, odluke koje donosimo vezano uz neke simmbolične datume i dane, poput ponedjeljka, rođendana, nove godine, najčešće, nažalost, govore da mi zapravo mislimo kako bi to nešto bilo jako dobro napraviti, poduzeti... Ali, to uglavnom nije promišljeno ni razrađeno. U pravilu se praktički više radi o tome da osjećamo kako bi bilo dobro nešto napraviti, nego što imamo čvrstu, konačnu odluku - kaže Mirjana Krizmanić. Takav, pak, pristup teško može dovesti do željenog rezultata. Ishitrena odluka, ako uopće preživi prvi dan i eventualno još nekoliko idućih, najčešće će biti brzo zaboravljena. Stoga nije dovoljno osloniti se samo na dobru volju. Odluke koje počivaju samo na tome padaju u vodu jer volja jednostavno s vremenom slabi. Da bi se odluke održale nužan je, stoga, pedantan, metodičan plan.
- Da, ako doista želimo unijeti neku promjenu u svoj život, toj se novoj odluci moramo posvetiti i prije nego što je određenog dana počnemo provoditi. Dobro o njoj moramo promisliti unaprijed, ako treba dati si i nekoliko tjedana da se pripremimo. Sami sebi moramo dati i odgovore na tri pitanja. Da li ja to stvarno želim i trebam ili sam pod utjecajem prijateljica, obitelji, televizije? Pitanje koje će biti pozitivne posljedice moje odluke dat će odgovore koji nas mogu dugoročnije motivirati. Odgovor na treće pitanje, koje su negativne posljedice moje odluke, pripremit će nas na situacije koje će sigurno donijeti nelagodu, zapreke i dileme. Ako nismo spremni i ne računamo s tim da ćemo se u nekim trenucima suočiti s gubitkom motivacije, puno lakše ćemo se pokolebati i od svega dići ruke - pojašnjava M. Krizmanić.
Dakako, bit će puno lakše održati obećanje dano samom sebi ako se radi o nekoj bezazlenijoj navici, nego nekoj koja se ukorijenila tijekom niza godina pa smo joj postali jako privrženi. No, i tada je presudno je li odluka donesena samoinicijativno ili pod nečijim nagovorom te koliko smo je detaljno razradili. Primjerice, nije dovoljo reći da ćemo od Nove godine ići trčati. Valja precizirati kojim danim i u koje vrijeme ćemo ići na trčanje, savjetuju naše sugovornice.
- Nekim se sugestijama, međutim, treba i oduprijeti. Recimo, danas vlada svojevrsni diktat vitkosti, a ima puno nijansi između vitkosti i debljine. Zašto ne bismo smjeli biti punašni? - zaključuje Mirjana Krizmanić.
Dakako, uspješno donošenje odluka podrazumijeva i da je postavljeni cilj realističan. Recimo, puno je realniji doseg izgubiti pet ili deset kilograma nego inzistirati na srednjoškolskoj kilaži ako nas od tog doba dijeli nekoliko desetljeća. Također, kažu stručnjaci, lakše je održati odluku ako se ona odnosi na povratak neke stare, uspješne navike, aktivnosti, vještine ili hobija nego usvojiti novu, nepoznatu. Također, pokazala su neka istraživanja, ljudi su skloni više ustrajati na svojoj odluci ako je ona važna za druge ljude, nosi im dobrobit ili su i oni uložili neki trud u cijelu priču. Pomoći će i ako se novu naviku uvodi u društvu s prijateljem ili jednostavno istomišljenikom.
Za mnoge je motiv i ako aktivnost poput tjelovježbe ili učenja novog jezika unaprijed plate. Kako bi odluku poduprli valja unaprijed osmisliti i kako obeshrabiti neželjeno ponašanje. Ako smo, primjerice, odlučili smanjiti alkohol, u kafić nam valja s društvom za kavu. Svaku novu odluku, također se savjetuje, valja uklopiti i u dugoročne planove. Također, treba si oprostiti ako ponekad odstupimo od novostečene rutine. Naravno, pod uvjetom da smo, recimo, odlazak u teretanu propustili jer nam je rođendan, ali ne i zato što je vani hladno pa nam se ne da iz tople kuće.
novogodišnje odluke su čista bedastoća