Psiholog Abraham Masslow je davno rekao: “Ako je čekić jedini alat koji poznajemo, onda nam svi problemi izgledaju kao čavli.“ Iako mnogi od nas nisu ni do koljena prosječnome majstoru, nikome ne bi palo na pamet sve radove obavljati čekićem.
No, manageri su skloni rješavati najveći dio problema u organizacijama novcem – povišicama ili smanjivanjem plaće.
Mnogi radnici dolaze svome šefu žaleći se da ih posao preopterećuje, da u njemu ne uživaju, da im je svega dosta… Ne razumijevajući situaciju i ne želeći izgubiti dobrog radnika većina će šefova posegnuti za povišicom.
Povišicu će većina radnika prvih nekoliko puta prihvatiti iskreno vjerujući da će lakše neke stvari potrpjeti za više novaca. I šef i radnik u prvi trenutak osjećaju olakšanje jer su postigli dogovor, ali stvari ubrzo postaju iste. Radnik se opet dolazi žaliti, plaća se opet povisuje, problem se i dalje ne rješava. Sitno zadovoljstvo koje si možemo priuštiti zbog veće plaće tek nas nakratko čini sretnijima. Nakon sve kraćeg vremena nezadovoljstvo se ponovno javlja. Neki konačno odlaze iz organizacije, neki dobivaju čir na želucu, neki odustanu i više ih nije briga ni za posao, ni za šefa, niti za klijenta.
Vratimo li se na metaforu čekića s početka priče, možemo zaključiti da nemamo pravi alat za zadovoljstvo radnika. Čekić je iustinu odlično sredstvo za zabijanje čavala u zid ili razbijanje oraha, ali nam je potpuno beskoristan ako moramo pričvrstiti kuhinjske elemente na zid, pročistiti cijevi... Da bismo mogli odlučiti koji nam je alat potreban trebamo znati što želimo postići te prednosti i nedostatke svakog od njih.
Plaća je dobar alat za privlačenje i zadržavanje kadrova. Ako plaće u vašoj organizaciji nisu konkurentne, najvjerojatnije, nećete privlačiti najbolje kadrove. Također, ako određeni stručnjak na tržištu rada može dobiti znatno veću plaću nego što je trenutno ima kod vas, vjerojatno, ga nećete uspjeti zadržati.
No, nema dovoljno visokog iznosa koji će ljude natjerati da zavole posao koji ne odgovara njihovim osobinama i sposobnostima ili posao koji mrze raditi. Iz toga možemo zaključiti kako je konkurentna plaća važna, ali ona ne može osigurati da ljudi postanu zadovoljni i uživaju u svome poslu. Zadovoljstvo poslom proizlazi iz drugih čimbenika koji su također uglavnom pod nadzorom managementa.
Bit ćemo zadovoljni ako naš posao ima smisla, ako se njime možemo ponositi, ako on odgovara našim sposobnostima i zanimanjima. S druge strane, nema te plaće koja će nas učiniti zadovoljnima ako nam nije jasno što se od nas očekuje, ako ne znamo radimo li dobro ili loše, ako godinama radimo isti posao bez mogućnosti da ga unaprijedimo ili naučimo nešto novo. Management u svojim rukama ima načine kako može povećati zadovoljstvo i angažman radnika, samo što oni često traže malo više truda i znanja. No, i kliješta su nešto složeniji alat od čekića što ne znači da ih zato treba odbaciti ako želimo popraviti cijev koja curi.