Anemiju ili slabokrvnost definiramo kao smanjenu količinu krvi u organizmu zbog gubitka krvi, kao smanjen broj eritrocita u krvi, smanjenu proizvodnju ili pojačano uništavanje crvenih krvnih zrnaca te smanjenu koncentraciju hemoglobina u eritrocitima zbog smanjenog unosa željeza i/ili folne kiseline. Uzroci su anemije različiti, a najčešći su vezani za probleme s povećanim gubitkom krvi, primjerice tijekom mjesečnice, za smanjen unos željeza, vitamina B12 i folne kiseline, povezani su s infekcijama, kroničnim bolestima, uzimanjem lijekova, ubrzanim rastom u djece, povećanom potrebom trudnica i poremećajem apsorpcije u probavnom traktu. Jednolična prehrana, pretjerano konzumiranje alkohola, kave, nekontrolirano izbjegavanje namirnica životinjskog porijekla, drastične dijete, izbjegavanje svježeg voća i povrća – sve to može izazvati anemiju.
– Najrizičnije su skupine djeca do tri godine, žene, posebno trudnice, starije osobe, bolesnici koji su operirali želudac i alkoholičari – kaže dr. med. Gabrijela Papić, liječnica u ordinaciji opće medicine Doma zdravlja Zagreb Centar.
Dr. Papić kaže i da ovisno o stupnju bolesti liječnici mogu prepoznati različite simptome i znakove oboljenja. Tako na lakšu anemiju ukazuje Hb>10 g/dL, a znakovi su opća malaksalost i slabost, zatim nepodnošenje fizičkog napora, umor i smanjeni apetit. Srednje teška ili umjerena anemija, Hb=8-10 g/L, izaziva glavobolje, bljedilo kože, izrazitu slabost i malaksalost, nepodnošenje normalnih fizičkih napora, lupanje srca, omaglice, listanje noktiju i vrtoglavice. Teška anemija, Hb8 g/dL, izaziva gubitak svijesti, srčani udar, bolove u prsima, povećan krvni tlak, bljedilo kože i sluznica te srčano zatajenje.
Anemija pogađa 25 posto svjetskog pučanstva. Najugroženija su predškolska djeca i to u prosjeku 47 posto. Neka su istraživanja pokazala da djeca često prehranom unose premalo kalcija i željeza. Rezultat je to i čestog konzumiranja rafiniranih namirnica te napitaka koji sadrže tvari što utječu na smanjenje resorpcije i bioiskoristivosti željeza. Rijetko jedu svježe povrće i voće.
Anemija najmanje pogađa muškarce – u prosjeku tek 12 posto. Postoje značajne razlike i u geografskoj distribuciji. Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije, koji sadrži podatke iz 93 zemlje i obuhvaća 76 posto stanovništva svjetskih zemalja podijeljenih u četiri skupine, ako se anemija javlja u manje od 5 posto populacije, tada nije javnozdravstveni problem. Kada je riječ o 5 do 20 posto oboljelih, tada se smatra da postoji blagi javnozdravstveni problem, od 20 do 40 posto umjereni, a zemlje koje imaju prevalenciju (proširenost bolesti – broj svih oboljelih u određenom razdoblju) veću od 40 posto, označene su kao zemlje s teškim javnozdravstvenim problemom anemije.
Poželjno meso, riba, povrće...
S anemijom se često susreću i trudnice. Prim. dr. sc. Ulla Marton, spec. ginekologije i subspec. humane reprodukcije i ginekološke endokrinologije ističe:
– Tijekom trudnoće dolazi do povećanja volumena cirkulirajuće krvi u tijelu trudnice, što omogućuje zadovoljavanje svih potreba buduće majke, među kojima su i sve veće potrebe djeteta za kisikom i hranjivim tvarima. Volumno povećanje iznosi 45 do 50 posto u odnosu na uobičajen volumen cirkulirajuće krvi majke. Porast volumena cirkulirajuće krvi bilježi se već do 6. tjedna trudnoće, a svoj maksimum doseže u 34. tjednu. Najveći volumen nastaje kao posljedica povećanja volumena plazme. Upravo se zbog tog relativnog razrjeđenja i bilježi pomak u crvenoj krvnoj slici majke.
Naravno, budući da bilježimo porast volumena eritrocita, povećana je i potreba za željezom tijekom trudnoće koja iznosi oko 1 gram za vrijeme cijele trudnoće. Većina žena koja ima urednu krvnu sliku prije zanošenja ovu potrebu može nadoknaditi iz vlastitih rezervi. Upravo je zato bitno izbjeći nastanak i razvoj anemije, pa od samog početka trudnoće treba unositi adekvatne supstitute u prehrani, primjerice vitaminsko-mineralne dodatke. Idealno bi bilo da prije trudnoće, već onda kada je počnemo planirati, započnemo s unošenjem adekvatnih preparata koji reguliraju naše tjelesne zalihe, uključujući i folnu kiselinu.