Olovo u ruževima za usne kancerogena je prijetnja, piše u jednom od mailova koji kruži internetom. Ta tvrdnja nije novost, a nije ni posve neutemeljena, za što su dokaz obavijesti na brzom sustavu kojim se obavještavaju zemlje Europske unije, Rapexu.
Šest testiranih
U veljači je tako u Italiji pronađena i povučena iz prodaje serija proizvoda dekorativne kozmetike proizvedene u Hong Kongu, zbog višestruko veće koncentracije olova od dozvoljene. U ruževima, sjenilima i maskarama našem tržištu nepoznatog branda “Fun & Colors” izmjereno je i do 2440 mg/kg olova. Inače, maksimalna dozvoljena količina olova koju navedeni uzorci mogu otpuštati je 20 mg/kg. Domaći su stručnjaci, ponukani takvim primjerima, predlagali da Hrvatska uvrsti i obvezni godišnji monitoring tržišta kozmetike, ali za njega se nije našlo novca pa zasad sve ostaje na povremenim analizama. U Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo sjećaju se da su zbog olova ruž proglasili zdravstveno neispravnim tek jednom, prije tridesetak godina.
U drugom laboratoriju, Zavodu za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, ove su godine analizirali šest ruževa, točnije četiri ruža za usne i dva uzorka sjajila.
- U pet uzoraka nije utvrđena prisutnost teških metala, a u jednom uzorku ruža utvrđena je količina od 8,2 mg/kg olova. Budući da je najveća dozvoljena količina olova koju navedeni uzorci mogu otpuštati 20 mg/kg, uzorak je ocijenjen kao zdravstveno ispravan - kaže dr. Jasna Bošnir, voditeljica Odjela za analizu hrane i predmeta opće upotrebe u Zavodu Dr. A. Štampar.
Proizvođači priznaju
Otkud olovo u ružu za usne? - Bojilo, dominantna sirovina u tom proizvodu, masno je i kao takvo najlakše može nositi tragove metalne nečistoće - objašnjava mr. Vjera Haberle, voditeljica Odjela za predmete opće uporabe i medicinske proizvode HZJZ-a. I sami proizvođači to priznaju.
- Istraživački centar Yves Saint Laurent uvijek pokušava maksimalno smanjiti udio metala u svojim kozmetičkim proizvodima. Ruževe YSL testirale su nezavisne organizacije čiji rezultati pokazuju da ovi proizvodi, sadrže li olovo, uvijek je u količini manjoj od pet ppm - poručuju iz kompanije preko Martimexa, uvoznika za RH. Osim EEC Direktive, proizvođači se pozivaju da poštuju i američki dokument (California Code of Regulation) koji tolerira do 15 mikrograma olova dnevno, tvrdeći da ta količina odgovara apsorpciji u svakodnevnom korištenju ruževa cijeloga ženina života.
Međutim, nije šminka jedini izvor olova. U organizam ga apsorbiramo hranom, gdje ga se može naći kao posljedica tehnološkog procesa proizvodnje ili iz okoliša, provodnim sustavom biljaka u kojima se nakuplja. Među predmetima koji dolaze u kontakt s hranom te ostalim predmetima široke potrošnje najčešće se može naći u predmetima od gline i keramike te stakla, osobito kristala.