Vrlo često nađem se u situaciji kada nešto pokušam učiniti, riješiti, poduzeti, a to se izjalovi, pa sama sebe kažnjavam. Govorim si da sam glupa, nesposobna i požalim što sam uopće išta pokušala jer ne znam napraviti ništa kako valja. Želim se toga riješiti, no to se događa automatski i nije mi jasno zašto to činim. Osjećam se loše, manje vrijednom i primjećujem da me to sve više tišti te da se u konačnici zatvaram u sebe i patim. Što da učinim?
Marija
Zanimljiva je izreka Mabel Collins koja kaže: “Mi smo apsolutni zakonodavac, djelitelj počasti i pokore, uređivač svog života, dodjeljivač nagrada i izvršitelj kazni.”
Na žalost, često se nađemo u situaciji da smo prema samima sebi više u poziciji izvršitelja kazni nego dodjeljivača nagrada. Ako nešto krene po zlu, većina ljudi će pomisliti da je to njihova greška pa, s obzirom na to, pokušajte se i sami sjetiti što ste pomislili zadnji put kad ste u nečemu pogriješili?
Primjerice, “Nikad ništa do kraja ne možeš učiniti? Nikad ništa od tebe!...”Ta ograničavajuća vjerovanja o sebi u obliku srama, niskog samopouzdanja ili pretjerane samokritičnosti blokiraju nas da preuzmemo rizik i dopustimo drugima da nas vide kakvi zaista jesmo, a u konačnici sve kako bismo smanjili rizik od toga da budemo odbačeni.Osjeća manje vrijednosti ima za podlogu repetitivan, negativan unutarnji govor koji potiče kritički dio naše ličnosti. Ljudi tada bježe u prezaposlenost, prejedaju se, piju, troše nemilice i slično, i to samo da izbjegnu sučeljavanje s tim bolnim osjećajem u sebi. Izvana izgledaju kao da je sve odlično, međutim iznutra vrište od očaja.
Osjećaj manje vrijednosti posljedica je starih rana iz ranog djetinjstva, odbačenosti, napuštenosti, lošeg odnosa i odgoja.
Najčešće nas iodređena situacija danas nesvjesno podsjeća na situaciju iz prošlosti. Odnosno, emocije koje sada doživljavamo one su iste koje smo doživljavali kao mali, kao reakcija na to kako su se neki ljudi prema nama tada ponašali.Kada se takve misli pojave, sjetite se da su to samo sjene iz prošlosti.
Distancirajte se i fokusirajte na ono tko ste i što ste danas. Kada u glavi čujete kritički glas (glup/a si, ne vrijediš ništa, ništa od tebe...) budite ga svjesni te, umjesto da odbacite sebe ili druge, pokušajte se distancirati od tih misli.Još je bolje da zamislite što realnije malog zločestog patuljka na ramenu koji vam to govori. Možete ga utišati, baciti ili što god želite, a konačno nasmijat ćete se.Što češće “uhvatite” tog patuljka kako vas kritizira, to ćete imati više kontrole nad svojim emocijama.
S vremenom će se taj patuljak sve rjeđe pojavljivati i biti tiši, na kraju će nestati, a vi ćete imati puno više hrabrosti i slobode riskirati i u odnos ući bez maske, bez straha da će vas netko odbaciti jer ste svoji.Eksperimentirajte, sitnim koracima pomičite granice vama mogućeg, dopustite si riskirati i biti svoji i autentični. Dopustite si pravo na grešku, biti iskreni i svoji i osjetit ćete prekrasan okus slobode. Ne mogu vas svi voljeti i prihvaćati, štoviše, nastojanje da sve zadovoljite i da vas svi vole siguran je put za biti nesretan. Nije cilj ne osjećati i ne misliti.
Trebate sebi dati vremena, budite strpljivi i osjećaj manje vrijednosti polako će blijedjeti. Sjetite se da danas, kad ste odrasli, za razliku od vremena kada ste bili dijete, možete donijeti drugačije odluke o sebi te naučiti više suosjećati i cijeniti sami sebe.“Hvatajte” sebe i druge u dobrim stvarima, budite skupljač dobrih osjećaja, budite sebi apsolutni zakonodavac, uređivač svog života, djelitelj počasti i nagrada.