Generacijski jaz vjerojatno je sada dublji nego ikada prije. Biti roditelj u doba naših roditelja ili baka, bilo je sasvim drukčije u usporedbi s današnjicom.
Jedan je to od razloga zašto na novopečene roditelje starije generacije gledaju s čuđenjem: Toga u naše vrijeme nije bilo, a tu ste živi i zdravi... Zasigurno ste barem jednom čuli nešto slično.
Koje su se sve promjene dogodile, naveli su korisnici na portalu Mumsnet i prisjetili se svog djetinjstva i odrastanja pa ga usporedili ga s današnjicom.
"Igrali smo se na cesti bez straha. "Kupovali smo cigarete roditeljima kada bi nas poslali u dućan."
Jedna je majka opisala kako je kao djevojčica voljela pojesti svoju užinu s gospodinom koji je čistio ulicu. Zvala ga je Jigger Man. Redovito bi svoju pauzu koristio tako da bi sjeo na travu kod njihove kuće. Kada bi ga ugledala, zamolila bi majku da joj užinu spremi za van i sjedila bi na travi s njim i jela. Danas joj to izgleda jako uvrnuto.
Neki su skupljali odbačene dijelove na željezničkim prugama i gradilištima kako bi sami napravili svoj go-kart ili nešto slično tome.
"Igrali smo se skrivača po cijeli dan. Po 50-ero djece bilo je vani u isto vrijeme, a kući bismo odlazili samo po kruh s maslacem i džemom od jagode. Ruke su nam bile crne od prašine, a tako i kruh."
Mnogi se sa sjetom prisjećaju svog djetinjstva i navode kako je bilo briljantno. Neki su vjerovali da mogu letjeti pa su skakali s njima danas nezamislivih visina... Neka su se djeca zabavljala tako da su na školskom dvorištu trčala za djevojčicama i podizala im suknje. Danas bi zbog toga socijalna služba i ostale institucije itekako imale pune ruke posla.
"Roditelji bi zaboravili doći po nas u školu ili na autobusnu stanicu pa smo pješačili do kuće. Uvijek bismo susreli jedan stariji bračni par s automobilom koji bi se ponudio da nas preveze. Jednom smo pristali, a onda su nam rekli da ne bismo smjeli samo tako ulaziti u automobile nepoznatih. Srećom, odvezli su nas pred vrata kuće."
-
Bas to iz teksta, igrali smo se po cijele dane vani, u prasini i prljavi, sa mrakom su nas morali tjerati unutra, jeli neoprano i nedozrelo voce iz susjedovih vocnjaka, padali i razbijali koljena, malo bi stisli zube, satrli prasinu sa sebe i igrali se dalje. Danas roditelji kao kobci strazare nad djecom, sunce malo nemoj ovo, sunce malo nemoj ono, antibakterijski sapun, antibakterijsko ovo ono a alergicara nikad vise.