Platili su 25 kuna samo kako bi doznali cijenu autobusa od Splita do Makarske!

Daljnji tijek događaja u cijelosti prenosimo s portala slobodnadalmacija.hr:
- Ne... - začulo se kratko.
- Kako molim? - zastali smo u čudu.
- (tišina)
- Halo, jeste tu? - pitamo nakon kraćeg čekanja.
- Ne može - bespogovorno će osoba s druge strane.
- Ne razumijem, ne znate koliko košta ili?
- Ne mogu vam reći - odrješito će, a onda ozbiljno šapne:
- Morate doći na kolodvor.
- Ali... zašto? Neću reći nikome da ste mi rekli, samo me zanima cijena.
- Ne. Ne može. Otiđite na kolodvor - još upornije će glas Prometa.

Glas koji dobro zna što pitamo. Zna i neće da kaže.
Nismo ga odmah poslušali. Ipak živimo u nekakvom tehnološki razvijenom dobu, jasno da smo najprije poslali upit elektroničkom poštom. S istim pitanjem iz prve rečenice.
I nismo dobili odgovor. Kasnije smo poslali drugi mail, u kojemu molimo da nam se odgovori na taj prvi. Dan, dva poslije zasvijetlila je notifikacija na zaslonu mobitela. Piše:
"Poštovani, naša firma nema radnički blok karata. Imamo blok karata (50 komada) koji dođe 20 posto jeftinije nego da se kupuje karta po karta. Potvrdu o cijeni mjesečne karte možete izvaditi na autobusnom kolodvoru Makarska, te je cijena iste 25,00 kn. Radno vrijeme kolodvora je 05:30 do 22:00 h. Sa štovanjem! Promet Makarska", stoji u potpisu.
Dobro kad je tako, rekli smo sebi i uputili se.
Tetu na šalteru pitali smo isto što i one na telefonskoj centrali.
- Oprostite, molim, koliko košta mjesečni pokaz, radnički blok karata za relaciju Split - Makarska? - najljubaznije na svijetu smo zatražili na splitskom kolodvoru Prometa Makarske.
- Ne... - začulo se kratko iza stakla s rupicama.
- Kako, molim? - zastali smo u čudu.
- (tišina)
- Kako da saznam cijenu, hoće li mi itko igdje reći!?

- Mi ne možemo, otiđite u Makarsku na kolodvor - nervozno će gospođa šalteruša motirajući idućem u redu da priđe bliže.
Dok je čovjek došao s nekim lakšim pitanjem, pokušavali smo argumentirati "ali isti je vlasnik kolodvora, u čemu je problem!?"
Prihvatili smo igru. Sjeli u auto i otišli na Rivijeru.
- Oprostite, molim, koliko košta mjesečni pokaz, radnički blok karata za relaciju Split - Makarska? - najljubaznije na svijetu smo zatražili na makarskom kolodvoru Prometa Makarske.
- Ne... - začulo se kratko.
- Kako, molim? - zastali smo u čudu.
- (tišina)
- Molim vas, recite nam!
- 25 kuna.
- Samo?
- Ma ne, 25 kuna košta informacija. Potvrda o cijeni radničkog bloka karata. To vam isprintamo na papir i ondje piše koja je cijena - objasni stručno djelatnica.
Vadimo novac, guramo ispod stakla. Žena odlazi do printera. Lista još neke papire. Izgleda da ćemo dobiti i račun. Račun za cijenu. Zaklama ga za samu potvrdu. A ta potvrda je zapravo A4 papir na kojem piše: "Potvrda o cijeni vozne karte kojom se potvrđuje da vozna karta na relaciji Makarska-Split prijevoznika Prometa Makarske iznosi 2000 kuna". To je to.
S potvrdom u rukama nazvali smo njihov besplatni telefon za zaštitu potrošača.
- Oprostite, molim, je li legalno naplaćivati informaciju koliko košta pokaz ili radnički blok karata? - najljubaznije na svijetu smo zatražili.
- Mda, ne... - začulo se kratko.
- Kako molim? - zastali smo u čudu.
- (tišina)
- Halo, jeste tu? - pitamo nakon kraćeg čekanja.
- Ne znam, zaista - iznervirano će osoba s druge strane. 

Što je najgore kod bočnog parkiranja? Svjedoci. Pogledajte u videu:

Video: Facebook/ Naš potok