ZALJUBLJENIK U SLAVONIJU

Plaža u Dražu izgleda kao da je na Maldivima, a ne na našem Dunavu

Foto: Efekt media
Foto: Marin Topić
Foto: Marko Banić
Foto: Marko Banić
17.05.2021.
u 09:17
Marin Bilandžić kamerom će “uhvatiti” Slavoniju i Baranju, Dravu i Dunav, pokazati da to podneblje nisu samo tamburica, šljivovica, kulen, šešir nakrivo... već da je riječ i o urbanoj sredini u kojoj se radi i može uspjeti
Pogledaj originalni članak

Uvijek sam nešto radio, trsio se, puno puta volontirao – samo da ne moram otići iako imam kamo. Ali, svoju budućnost vidim ovdje, tu su mi obitelj, prijatelji, tu je osječki zrak, naše mirne ulice... I najljepši ulazak u grad, onaj kad iz Baranje stižete preko cestovnog mosta pa vidite tvrđu i Dravu. Iako ni danas nemam financijsku sigurnost, u svome kraju vidim perspektivu. Volio bih zasnovati obitelj u Osijeku, priuštiti si kućicu u Baranji. Fokusiran sam ponajprije na posao ovdje i kako dati doprinos svome gradu. Zato, iskoriste moju energiju i vještine. Tu sam. Ipak, ako se u životu posloži tako da ću ipak morati ići, bit će lakše jer znam da se uvijek mogu vratiti – pomalo dječački zaneseno, ali iz dubine duše izgovara 32-godišnji Marin Bilandžić, magistar kulturologije i medijske kulture, odnedavna zaposlenik Pučkoga otvorenog učilišta u Osijeku gdje radi kao projekt menadžer.

Mladi umreženi kroz posao

Marin je bio u prvoj generaciji na kulturologiji u Osijeku, još kao student počeo je raditi na Radio Osijeku, u emisiji “Brtva glave”. Kako sam kaže, više od osam je divnih godina radio na HRT-u, zatim je prešao na Radio Laganini, u međuvremenu je otvorio obrt Marin Media, organizira radionice javnih nastupa, bavi se PR-om, uključen je u kampanje, snimanje spotova, reklame...

Za svoj rodni grad kaže da je to grad strelovitog potencijala u kojem se svakodnevno razvija IT industrija, zbog čega ovamo dolazi raditi mnogo mladih ljudi:

– Ljudi dolaze na studij u Osijek iz raznih dijelova Hrvatske. Kod nas je perspektiva velika, samo treba ugrabiti svoj dio kolača. Veselim se kad čujem nekoga tko nije Osječanin, a odlučio se doseliti ovamo. Sve više mlade obitelji kupuju kuće, porasle su cijene nekretnina. Jedna od velikih snaga ovoga podneblja jest to što se mladi umrežavaju u poslu, jedan OPG treba nekoga iz IT sektora i obrnuto. Imamo dosta udruga koje se bave aktivizmom mladih, no volio bih kad bi mladi bili još društveno aktivniji, toga nekako u ovome podneblju najviše nedostaje. Ipak, dobrih je strana jako puno, a naša županija pruža priliku mladima. Sad se konačno stvaraju pravi temelji za razvoj grada i županije. Pomaci se osjete, a ja sam siguran da će biti još bolje. Mnogi se vraćaju iz inozemstva, a visokoobrazovani ljudi koji su ostali svjesni su problema i izbacuju samo najpozitivnije – kaže Marin.
Što se tiče odlazaka mladosti iz Slavonije, koji ga žaloste, smatra da se tu dobrim dijelom radi o trendu, odnosno potpuno pogrešnom razmišljanju mladih koji i prije no što završe srednju školu imaju spremne papire za odlazak u inozemstvo a da ovdje nisu ništa ni pokušavali.

Foto: Marin Topić

Oni koji ne dođu puno propuštaju

Ovaj zaljubljenik u Slavoniju i strastveni navijač NK Osijek u jednominutnom će filmu o Osječko-baranjskoj županiji – koji u sklopu projekta Moja.hr snima s prijateljem Damirom Jankovićem – spojiti urbano i tradicionalno. Kamerom će “uhvatiti” Slavoniju i Baranju, Dravu i Dunav, pokazati da ovo podneblje nisu samo tamburica, šljivovica, kulen, šešir nakrivo... već da je riječ o urbanoj sredini u kojoj se radi i može.

– Kontinentalni turizam se sve više razvija, k nama dolazi sve više poslovnjaka, ali i obitelji. Mame ta naša polja suncokreta, plaža u Dražu koja, gledate li fotografije, izgleda kao da je na Maldivima, tu su i ergela u Đakovu, izlazak sunca na Dunavu u Erdutu i tamošnji vinogradi, vinski raj u Feričancima, Osijek, Baranja koju morate doživjeti tako da sjednete s lokalnim ljudima, popijete rakiju i popričate s tim hodajućim enciklopedijama... Posvuda ima lijepe prirode, ali ljudi su ključ svega – govori Marin te dodaje kako bi mogao nabrajati satima što sve vidjeti i doživjeti u njegovoj županiji.

Za direktoricu turističke zajednice Osječko-baranjske županije Ivanu Jurić popis onoga što u Slavoniji i Baranji treba vidjeti, doživjeti i isprobati može biti beskonačan, no kada bi morala izdvojiti svojevrsni top 10, to bi bili kulen, rakija, specijaliteti od riječne ribe, posjeti državnoj ergeli u Đakovu, dvorcu Prandau Normann u Valpovu, parku prirode Kopački rit, Šokačkoj kući u Topolju, odlazak u Zmajevac – vinsku prijestolnicu Baranje, šetnja osječkom promenadom i pješačkim mostom te vožnja biciklom Panonskim putem mira.

– Sigurna sam da oni koji ne dolaze ovamo propuštaju jako puno – kaže Marin Bilandžić.

Kopački rit najstariji je park prirode s 2300 bioloških vrsta

Jedinstvena unutarnja delta Dunava, prirodni trokut Dunava i Drave – Park prirode Kopački rit – najstariji je proglašeni park prirode u Hrvatskoj. Močvarni je to dom više od 2300 bioloških vrsta, posebno ptica, nikad jednakog izgleda. Ovdje je i najveće gnjezdilište ugroženog orla štekavca u ovom dijelu Europe te najveće kolonije kormorana i sivih čaplji u Hrvatskoj. U Parku prirode nalazi se kompleks dvoraca Tikveš, poznat i kao Titov dvorac. U srcu rita je i gastronomska oaza – restoran “Kormoran”, dok u obližnjem Kopačevu svakako treba posjetiti “Didin konak”.

Zmajevačka viagra i vina u gatorima

Surduci, strmi i duboko usječeni putovi nastali djelovanjem vodenih bujica s padina Banskog brda, mjesta su u kojima Baranjci tradicionalno prave podrume, a nazivaju ih gatorima. Najviše vinotočja ima u Zmajevcu, u kojem su vinarije smještene u tri niske surduka. U Ružinoj ulici su vinari Čočić, Guštin, Majorić i Varga – poznat po kupaži crvenih vina nazvanoj Zmajevačka viagra. U Katoličkom surduku su “Čokot čarda”, restoran i vinarija “Josić” te podrumi “Kusić” i “Zajec”. Gatori Anđal, Đerfi, Kovač, Kromer, Martinov i Pavlović nalaze se u reformatorskom surduku.

Život slavonskih vlastelina u dvorcima

Kasnobarokni dvorac Pejačević, u kojem je prve sate glazbe imala i skladateljica Dora Pejačević, te jedan od najljepših parkova u Slavoniji nalaze se u Našicama, dvorac Mailáth – jedan od posljednjih dvoraca građenih početkom 20. stoljeća, u vrijeme vladavine Austro-Ugarske Monarhije – krasi Donji Miholjac, a Valpovo se ponosi srednjovjekovno-baroknim kompleksom Prandau-Normann u kojem je već više od pola stoljeća Muzej Valpovštine.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.