Različite su danske vlade proteklih godina kontinuirano povećavale poreze na određene artikle iz kategorije robe široke potrošnje, ne bi li na taj način utjecale na poboljšanje prehrambenih navika i zdravstvenog stanja svojih stanovnika, ali i napunili državni proračun. No, učinili su upravo suprotno.
Kontroverzni porez na debljinu
U listopadu prošle godine Danska je, kao prva država na svijetu, uvela tzv. porez na debljinu koji se odnosi na mliječne proizvode, meso i jestivo ulje, a u siječnju ove godine uslijedili su i viši iznosi poreza na pivo, vino, čokoladu, slatkiše, sladoled, kavu, čaj i žarulje. No, umjesto na prehrambene, ovi su porezi itekako utjecali na potrošačke navike Danaca koji su sve češće odlazili u kupovinu u Njemačku. To potvrđuju i rezultati istraživanja koje je provela Danska organizacija trgovina mješovitom robom (Danish Grocers' Trade Organisation – DSK), a koji nedvojbeno ukazuju na trend koji se javio u danskim kućanstvima. Naime, čak 60 posto Danaca izjasnilo se kako od uvođenja poreza pivo i bezalkoholne napitke kupuje u susjednoj Njemačkoj. Usporedbe radi, prije samo četiri godine isti je postotak ispitanika tvrdio kako nikad nije kupovao u Njemačkoj.
Manje dimenzije pakiranja, a cijene više
No, osim potrošačkih navika, ovi su porezi promijenili čak i dimenzije pakiranja nekih proizvoda pa je tako najveći skandinavski proizvođač mliječnih proizvoda Arla smanjio svoju ambalažu, a taj su primjer slijedile i mnoge druge tvrtke kako bi zadržale iste cijene, odnosno izbjegle probijanje tzv. psihološke cijene iznad koje je gotovo nemoguće prodati proizvod potrošačima.
Treba li uvesti i porez na šećer?
Iako su uvođenje poreza na debljinu pratile žustre rasprave te mnogi administrativni i ekonomski problemi, danska je Vlada, upravo po uzoru na kontroverzni porez na debljinu, odlučila uvesti i porez na šećer koji je, prema nekim procjenama, trebao u državnu blagajnu donijeti dodatnih 1,3 milijardi danskih kruna ili 170 milijuna eura. Napravljen je prvi nacrt budućeg poreza, a onda je u pitanje dovedena mogućnost njegovog uvođenja zbog brojnih prepreka i neslaganja oko načina obračunavanja. Prvi je prijedlog – da se porez na šećer računa prema ukupnoj masi proizvoda – odbačen jer bi to dovelo do potpune pomutnje i nerealnih cijena proizvoda. Tako bi, primjera radi, cijena jogurta, koji sadrži male količine šećera, znatno porasla, dok bi cijena, sladoleda, šećerne bombe ostala gotovo ista. Drugi je prijedlog – koji se odnosio na obračunavanje poreza u odnosu na udio šećera u proizvodu – također odbačen zbog nemogućnosti raščlanjivanja različitih zaslađivača (poput voćnog ili dodanog šećera) u sastavu. Drugim riječima, nadležna bi tijela morala pojedinačno evaluirati i proučiti tisuće proizvoda ne bi li utvrdila točnu količinu šećera, što bi dovelo do potpunog administrativnog kaosa. Ekonomski stručnjaci u Danskoj se slažu – dovoljno je problema državi uzrokovao porez na debljinu, ne treba nam još i porez na šećer, Vlada bi trebala odustati od njegova uvođenja.
Nutricionisti jedinstveni u negativnoj ocjeni poreza
S ekonomskim se stručnjacima slažu i nutricionisti – porezi na debljinu i šećer mogu samo dodatno pogoršati cjelokupnu situaciju. Naime, kako ističu, cijena hrane i napitaka koje potrošači ocijene izuzetno poželjnima (a to je uglavnom nezdrava hrana) može i značajno porasti, a oni će je i dalje kupovati. I to upravo nauštrb one zdrave – ljudi će se radije odreći hrane i/ili napitaka koji su svojim sastavom zdraviji, ali njima manje poželjni kako bi uštedjeli novac i kupili prehrambene artikle koje vole.
Nelogičnost poreza na debljinu posebno se ističe kod margarina i maslaca, prehrambenih artikala koji će zbog svog sastava i visokog udjela masti uvijek biti oporezivani višim stopama, a neophodni su ljudima, posebno djeci i starijima, za normalno funkcioniranje organizma. Na sličan bi način potrošače zbunio i porez na šećer čije bi stope u većoj mjeri opteretile prirodne sokove od cijeđenog voća i jogurte nego što bi to bio slučaj s pravim šećernim bombama.
Nametnuti i nelogični porezi donose promjene, ali na gore
Vladina argumentacija za uvođenje poreza na šećer bila je istovjetna onoj za uvođenje poreza na debljinu – on je način kojim će se u konačnici smanjiti konzumacija nezdrave hrane i pića među Dancima, poboljšati opće zdravlje nacije i popuniti državni proračun. No, i taj bi porez, kao i porez na debljinu donio zapravo samo negativne ekonomske trendove – smanjenje potrošnje unutar države i povećanje prekogranične kupovine u Njemačkoj pa čak i smanjenje broja radnih mjesta u prehrambenoj industriji (prema nekim procjenama riječ je o 1300 radnih mjesta u sljedeće tri godine) te povećanje uvoza iz susjednih zemalja. Sve su to razlozi zbog kojih danska Vlada, niti godinu dana nakon uvođenja poreza na debljinu, razmišlja o njegovom povlačenju ili promjeni trenutnog modela (povećanjem granične porezne stope ili čak povećanjem osobnog poreza), ne bi li nadoknadila gubitke s kojima se industrija suočila. Uvođenje poreza na šećer je također odbačeno.