Pecivo sa šniclom od mljevenog mesa, listom salate i malo umaka, najčešće kečapa nije nešto novo u nas. Još smo krajem 80-ih upoznali Hambi. Bila je to čista senzacija, svi su htjeli probati kako izgleda modifikacija gastronomskog izuma glasovitog kockara Johna Montagua, četvrtog Earla od Sandwicha kod koje se u pecivo stavljala pljeska, nastavljač tradicionalnog hamburg odreska. I koja je u međuvremenu postala simbolom američke kulture. Na novi ćemo hype oko jela koje je u svijetu proslavio McDonald’s čekati sve do prije nekoliko godina. Točnije 2014. kada u Frankopanskoj 11 u Zagrebu Yellow Submarine, restoran koji će označiti stvaranje prvog i jedinog domaćeg lanca burger restorana, otvaraju dvojica entuzijasta iz Rijeke.
– Ideju smo dobili na putovanjima, vidjeli smo da su takvi restorani nevjerojatno dobro posjećeni u gradovima poput Londona i New Yorka. Ako to ide tamo, sasvim sigurno će biti popularni i u nas, takvi su gradovi postavljači svjetskog trenda koji mi obično pratimo – kaže nam Dragoljub Božović koji je prije četiri godine zajedno s Aleksandrom Lazinicom osnovao Submarine. Koji se u početku nije tako zvao.
Zdraviji i ukusniji
– U to doba bili smo jako napaljeni na zdrav život pa smo do ideje o imenu došli na trčanju. Yellow Submarine je bilo prvo ime, bilo je svima poznato, a nije do kraja otkrivalo o čemu se točno radi. Čak logo nije bio žute, nego zelene boje, no zastupnik Beatlesa reagirao je i morali smo promijeniti ime da ne riskiramo skupu tužbu. Samo, ispalo je da nam to nije previše naštetilo jer je ZOO Agency odradila odličan posao i brzo se za nas pročulo, čak nam je slučaj dao dodatni publicitet – prisjeća se Božović.
Prvi restoran zapravo je otvoren na rezervnoj lokaciji jer u samom centru nemoguće je bilo pronaći prostor.
– Aleksandar živi vani, ima uhodan biznis u Open Access Publishingu, izdavaštvu znanstvenih radova koji su kasnije slobodnog pristupa, tako da je sve što je uloženo u taj prvi restoran osobna sredstva. Kad smo shvatili da je nemoguća misija u strogom centru dobiti adekvatan prostor, prerezali smo i riskirali s Frankopanskom. Željeli smo da se u Zagrebu ponudi pravi, organski burger, koji je zdraviji i ukusniji od običnog hamburgera u koji, nažalost, znaju trpati sve i svašta. I zato smo odmah angažirali najbolje chefove koje smo mogli pronaći da nam pomognu u traženju recepta. Bio je to Amerikanac TJ Caparas koji je radio u restoranima s tri Michelinove zvjezdice, kasnije i Mario Bernatović koji ima Michelinovu zvjezdicu, odnosno dobio ju je restoran u kojem je radio, pa Denis Zembo – kaže suosnivač Submarine Burgera.
Posao je krenuo odlično, čak i iznad očekivanja. Ispalo je, daleko iznad.
– Imali smo viziju kako bi taj naš burger trebao izgledati i kakvog bi trebao biti okusa, ispalo je da je kampanja bila i previše efikasna, a burger zbilja dobar. Jer, nismo mogli isporučiti 50 burgera u danu. Nismo računali na to da će posjet odmah biti takav, bilo je zbilja teško gledati ljude koji čekaju burger, a na kraju ga ne dočekaju. Mislio sam da će biti teško vratiti se. Međutim, bila je to vrijedna škola jer smo već u prvoj ideji željeli da Submarine bude lanac, odmah smo znali da ne želimo ostati na samo jednom lokalu, iako bi se i od Frankopanske moglo solidno živjeti. I u tim trenucima shvatili smo da trebamo pomoć i dodatno iskustvo u organizaciji kuhinje koja mora funkcionirati tako da gost ne čeka dulje od desetak minuta, a da su jela raspoloživa uvijek. Primjerice, imali smo u ponudi i specijalne burgere. Ali što se onda događa? U ekipi gostiju od troje, dvoje dobije svoje burgere za desetak minuta, specijal stigne 15 minuta poslije. Zato smo ostali samo na našem standardnom burgeru koji može biti i s dvije ili tri pljeske, a ne, recimo, s rebricama jer ne možemo gostu koji je zbog njih došao kod nas popodne da ih više nema – kaže Božović.
Škola je naučena. Nakon samo četiri godine Submarine Burger lanac je koji je prije desetak dana otvorio svoj sedmi restoran, i to u Maksimiru. To je prvi Submarineov kvartovski restoran s kojim se lanac vraća originalnom dizajnu logotipa, opet ćemo vidjeti periskop. Od početnih 50 gostiju koji su submarineovce izbezumljivali prvih dana, sada godišnje kroz njihove lokale prođe 450.000 gostiju kojima se pripremi milijun i stotinu tisuća pljeskavica, 400 tisuća porcija krumpirića, 800.000 peciva, u burgere se doda 17.000 kg sira, 13.000 jaja, 11.000 kg salate, na stolove stigne više od 230.000 sokova, 210.000 piva. Od početnih šest Submarine Burger narastao je na više od 90 zaposlenih. Prilično impresivne brojke, a pogotovo tako ako se zna da sve dolazi od domaćih proizvođača.
– Radimo s 20-ak OPG-ova koji rastu s nama. Aktivno pomažemo njihovu proizvodnju jer želimo dugoročno nuditi isti proizvod. Organizacijski je stvar postavljena tako da sve namirnice stižu na jedno mjesto gdje su u kontroliranim uvjetima te se još jednom testiraju, a onda se od tamo simultano distribuiraju, a ne voze se od restorana do restorana. A oni i uče s nama, kada smo krenuli tražiti dobavljače, ovdje nitko nije niti znao za brioche pecivo. Na kraju se dogodilo da sam otišao u London, ondje kupio nekoliko komada, stavio u vrećicu, donio u Zagreb i rekao – ovo je to što želimo. Međutim, porast je broja burger restorana povećao potražnju za našim sastojcima tako da danas i na to moramo obratiti pozornost – govori nam čelnik Submarinea.
Pri čemu je sasvim točno da Zagreb prolazi jednu burger revoluciju, no isto se tako restorani otvaraju i brzo zatvaraju.
To je obiteljski izlet
– U ovom poslu moraš uvijek ostajati vjeran svojoj priči, nemati kompromise, sastojci uvijek moraju biti ti isti iz istog izvora, samo podvlačim što sam ranije rekao, ako do nečega ne možete, onda nemojte to imati na meniju. Jasno, izuzetno je važno kakvo je osoblje. Mi smo naučili da je usmena predaja najbolja, netko dođe, dovede dvoje ili troje svojih. A mi se onda brinemo da atmosfera u firmi bude uvijek na najvećoj mogućoj visini, redovito organiziramo okupljanja gdje zaposlenicima mi kuhamo, a zaposlili smo i osobu za ljudske resurse koja se jedino bavi zadovoljstvom djelatnika i ničim drugim. Sve je i u tome važno, sjećamo se kada smo došli u London u restoran Gordona Ramsaya, sve vrhunski uređeno, a osoblje odjeveno kao da su doma. Odmah smo to probali samo da bismo shvatili da neke stvari kod nas ipak ne idu, najbolje da svi imaju iste pregače, ovdje se ta vrsta discipline cijeni više – objašnjava Božović.
Nova se jela i dalje traže kao i nove lokacije. Što uopće čini dobar burger, zanimalo nas je.
– Najkvalitetnije juneće meso koje je mljeveno samo jednom, brioche pecivo koje se samo jednom namaže maslacem prije stavljanja na žar i umak koji pravimo sami. Od ostalih dodataka kod nas su najtraženija – jaja. Ljudi ih žele i u burgeru i u salati i na krumpirima. Međutim, dobar burger ipak nije jeftin, mi radimo s relativno malim marginama svjesni da su cijene prilične za naš standard. Samo, vremena se mijenjaju, dolazak u Submarine postao je obiteljski izlet, kao nekad večera. Ljudi imaju sve manje vremena, a mi nudimo upravo dobar zalogaj u kratko vrijeme. Svjesni današnjice, nedjeljom nudimo besplatan obrok za djecu.
– Imali smo dosta upita za franšize i s tim ćemo uskoro krenuti zato što su počele dolaziti ozbiljnije ponude iz zemalja kao što je, primjerice, Katar.
Tri godine već radi prvi Submarine restoran izvan granica Hrvatske, one koji još ne znaju moglo bi iznenaditi o kojem se mjestu radi.
– Otvorili smo u Beogradu! Sasvim ste u pravu kada kažete kako je to glavni grad roštilja, pa smo upravo zato i otvorili tamo. Ako uspijemo u Beogradu, uspjet ćemo bilo gdje drugdje. Interes je velik, imamo u planu još lokacija pa ćemo morati otvoriti ured i tamo.
Sve nas je potaklo na pitanje je li burger pojeo ćevap? – Ne! Stvar je u tome da bih se ja se ovdje ćevapom bavio na malo drukčiji način, više onako kako smo kako smo navikli. I sam volim pojesti dobar ćevap, ali ne kada je preskup kako obično zna biti jer u finim restoranima znaju da je tražen, pa od njega svašta rade. Po meni, ćevap treba
staviti u onaj isti ambijent u kakvom je bio kada je bio najpopularniji, u isti lokal kakav je bio 80-ih gdje bi ga posluživala teta u borosanama, a sve gotovo za 20 minuta – kaže.
Brojkama treba dodati i humanitarne donacije koje su do sada prešle 130.000 kuna, posljednje tri godine burger od kojeg su prihodi išli udruzi koja pruža psihosocijalnu pomoć nemoćnima i bolesnima, Crvenim nosovima, pripremio je Mate Janković.
– Za nas je prednost da se otvara još burger lokala, ako Zagreb po tome postane poznat, sigurno će i turisti više tražiti hrvatske burgere. Burger tako može postati i dijelom standardne gastronomske ponude – kaže suosnivač najvećeg privatnog burger brenda u nas.
Video - Pogledajte kako je muškarac izbjegao smrt dok je u restoranu čekao hranu
Lijepa priča o Dragoljubu i Aleksandru iz Rijeke