Put od Zagreba do Dubrovnika osobnim automobilom nekada je trajao 10 sati, 12 ako ste svako malo zapeli iza “tamića” s dvostrukom kabinom i duplo više ljudi nego sjedala u njemu. Cijela kolona je čekala ravnicu spremni i koncentrirani kao F1 vozači na startu, vozač je naredio da svi dignu prozore da automobil ima manji otpor zraka (nema veze što svi jedva dišu od vrućine), suvozač je pozelenio od brzine na uskoj cesti, samo da bi vas dočekao tamić iz drugog smjera i identična kolona iza njega. Danas nemamo tih problema, “sjednemo” na autoput, tempomat na željenu brzinu, još ako je adaptivni tim bolje, i za 6 sati pijete kavu i gledate kako mačke upijaju zadnje zrake sunca ispred Kneževog dvora. Divota, kraće treba do Dubrovnika nego od Dubrave do Črnomerca za vrijeme summita, relija ili prvog snijega u zimskoj sezoni. Ili sam bar tako mislio.
Tako sam naivno na godišnjicu braka predložio ženi da samo nas dvoje odemo u Dubrovnik. Malo ćemo se razmočiti u bazenu, malo će se ona pohvaliti na Instagramu da je pila kavu na Stradunu, možda vidimo kojeg poznatog glumca i ja ispunio sve preduvjete da idući vikend mogu bez straha predložiti da s kumom idem na momačku u Osijek cijeli vikend. A i nije badava da ga zovu “biser Jadrana”.
Natrpali smo našeg Captura LPG s dovoljno robe za omanji boutique, natankali benzin i plin do čepa i pravac jug. Moj plan je bio da uz jedno zaustavljanje na pola puta na brzinskoj kavi i još bržem wc-u dođemo do hotela za cca 6 sati pristojne vožnje. Moja bolja polovica je, međutim, imala drugačiji plan koji je uključivao silaske s autoputa i posjete najboljim Instagram lokacijama. Jer kad će stići sve to posjetiti s djecom, u 4 godine veze nije ni mene uspjela nagovoriti da sve to vidimo, kamoli s djecom. Na mobitelu gledam Whatsapp grupu za momačku, gledam koga sve ubacuju i nema šanse da ovo propustim pa stoički podnosim izmjenu itinerera.
Prvu zapreku uspješno zaobilazim već poslije Karlovca, Novigrad na Dobri, uz objašnjenje da je dvorac nastradao u nedavnom požaru, ali i da nam je to inače blizu pa možemo posjetiti bilo kada, pogotovo kada bude lijepe boje u jesen i kada stari most ispred dvorca dođe do izražaja s višim vodostajem Dobre (nauči čovjek s vremenom reći stvari koje žena želi čuti). Mini pobjeda nije dugo trajala jer smo brzo bili kod Bosiljeva i starog grada Bosiljevo, dvorac izgleda zanimljivo, ti Zrinski Frankopani su baš znali živjeti, ali idemo do Dubrovnika i ne staje mi se svakih 30 km. Tako da slučajno ne shvaćam što supruga hoće reći s tim da smo kod Bosiljeva, samo kimam potvrdno i po gasu da prođem što brže silazak s autoceste.
Dobro je, sad sam miran neko vrijeme, kava tj. nedostatak iste radi svoje pa je još u polusnu. Prolazimo Žutu lokvu, objašnjavam da je Senj i tvrđava Nehaj fora, ali da je cesta do dolje zavojita, puna oštrih serpentina, a pošto inače ne podnosi najbolje zavojite ceste najbolje da se držimo autoputa. Dolazimo do Zira i tu osjećam kako mi se sreća mijenja, do sad sam uspješno izbjegavao stajanja, no kavu kod Zira nisam mogao izbjeći. Stajemo protegnuti noge i komentiramo Zir dok pijemo kavu. Uvijek sam ga doživljavao kao ono brdo koje strši pokraj autoputa, a ne da se radi o 850m visokoj planini, dapače, djelu Ličkog sredogorja (ovo zvuči kao da je iz Tolkienove knjige, a ne u Hrvatskoj).
Do Zagvozda sam uspio zavlačiti, no, što bi Đole rekao, tu je došlo do prekida filma i nastavljamo dalje po magistrali, gdje je svako malo dalmatinsko mjesto potencijal za stajanje. Makarska je bilo prvo stajanje, druga kava i pola sata stiskanja na vjetru. Naime, mogli ste prepoznati dvoje Zagrepčana koji nisu godinu dana vidjeli mora po tome što smo jedini pili kavu na terasi pod naletima bure, za razliku od domaćih koji su normalno uživali u kavi na zatvorenom. Dva put sam trčao za računom i jednom za otvorenom vrećicom šećera. Hvala ti Bože na vjetru jer, unatoč lijepom sunčanom vremenu, još bi morao voziti od Podgore do Skywalka i nazad.
Ali dobro, kava je zbilja bila fina, more plavo, sunce jako, idemo sad do hotela u Dubrovniku. Kak’ da ne… Stajemo u Drveniku da pošalje mojoj mami fotku mene kod pristaništa trajekta jer imam tu sliku kao klinac u obiteljskom albumu pa će mami biti drago. Ja svojoj mami ne šaljem fotke, zašto ona to radi? ‘Ajmo dalje, Zaostrog, obvezno stajanje za frendicu i frenda koji obožavaju Zabranjeno pušenje i slikanje ispred table Kamp Zaostrog. Ploče, predivan pogled na ušće Neretve i kupovina voća iz gepeka uz cestu. Neum, osim što čekamo na granici, naravno da stajemo, jer mora poslati frendici koja ljetuje u Neumu fotku s plaže. A i ne možemo stati da ne pogledamo Pelješki most, jer eto, žena mi je putem postala i arhitekt, pa se divimo sintezi krajolika, arhitekture i strukture.
Stonske zidine uspijevam odgoditi za povratak, jer šteta da stanemo kratko, za to bi ipak trebali malo više vremena odvojiti. Valjda ću do povratka smisliti nešto bolje da izbjegnem još jedne zidine jer znam da se od dubrovačkih neću izvući. I napokon, u daljini se pokazao Babin Kuk, nema veze što vozimo 35 km/h u koloni zbog radova, ali napokon smo tu. Prvo sljedeće stajanje nije super taggirana lokacija na instaču već dosadni betonirani parking hotela na kojem se nema smisla slikati. Ono što normalan muškarac obavi u 6 sati, ja sam u skoro 11. A za par dana slijedi repriza u povratku.
Ono što je meni bilo najzanimljivije je potrošnja goriva i plina. Mislio sam da će me svako stajanje, parkiranje kretanje uzbrdo koštati dosega, ali 1.0 benzinac je bio štedljiviji od nego što sam očekivao. Jedan tank benzina i plina bio je više nego dovoljan za sve nedaće koje su me snašle putem. A i Jadranska magistrala je priča za sebe, podsjetnik da živimo u najljepšoj zemlji. Srećom, Captur je pravi auto za ovakvo putovanje, stane puno u njega, troši kao upaljač, a kad ga se stisne ide i bolje nego što se očekuje od povišenog Clia.
Žena govori kako je uzbuđena i kako će joj trebati tjedan dana da se odmori od ovog godišnjeg. Slažem se draga, najbolje da idući vikend provedeš u pidžami. Ovo će ti biti baš super vikend, pun dojmova, toliko uzbuđenja, jelda? Nego, kad smo kod idućeg vikenda…
Sadržaj omogućio Renault Nissan Hrvatska.