Angie Mcevoy, 26- godišnjakinja je koja provela više od desetljeća zatvorena u svojoj spavaćoj sobi zbog "misteriozne bolesti".
Učestala povraćanja i jaki bolovi pojavili su se kada je ova djevojka iz Dublina imala 11 godina, a s vremenom je zbog stanja u kojem se nalazila, postala i suicidalna.
Morala je napustiti školovanje i bolest ju je "vezala" za krevet. Izgubila je mnogo na težini, a liječnici su se mučili postaviti dijagnozu, piše Mirror.
Nakon brojnih bolničkih testova i pomišljanja na suicid, tek u razgovorima s psiholozima u njezinim ranim dvadesetim godinama otkriveno je da Angie pati od – tuge!
Simptomi su nastupili nekoliko mjeseci nakon smrti njezine tetke, koja je bolovala od raka dojke, a Angie je svoje osjećaje "zatvorila" u sebi kako ne bi uzrujala ili zabrinula ostale članove obitelji. Njezina teta bila joj je poput druge majke, svaki dan je boravila s njima, bila je snažna osoba i Angie joj je bila jako privržena.
Psiholozi su utvrdili da Angie nije dala sebi prostora ni vremena da odtuguje, nije plakala, nije ni na koji način iskazala i izbacila emocije, a to se u konačnici kanaliziralo na njezino psihičko i fizičko stanje. Liječnici pojašnjavaju da djeca ponekad ne znaju kako se nositi s tugom te se to može odraziti na njihovo zdravlje.
Danas je Angie volonterka u britanskoj Zakladi za prevenciju suicida i jačanju svijesti o psihičkom zdravlju.
Kćer moje prijateljice teško se nosila sa tugom nakon što joj je umro otac kad je krenula u 1. raz srednje škole.Tražila je savjete liječnika kako da joj pomogne i olakša radoblje tugovanja ali su svi odmahivali rukom,to je pubertet,ona je dijete,djeca se lako nose s time.A to je nemar liječnika,ništa drugo.Nakon nekoliko mjeseci štitnjača je reagirala burno na potisnutu tugu i emocije,mala je padala 500g-1kg dnevno,nalazi štinjače katastrofa - liječnici pišu bez ikakvih dodatnih pretraga anorexia nervosa-iako štitnjača ne valja.Dijagnoza potpuno netočna piše u računalu,svaki je liječnik vidi i ne želi pobijati dijagnozu kolega (loša strana elektroničkog kartona).Dijete je skoro umrlo zbog nestručnosti i nemara liječnika jer su postavili dijagnozu bez pretraga i razgovora sa psihologom.Da stvar bude još gora,mala sredina,saznala se 'dijagnoza' i nadovezali se bullyingom u školi i maltretiranjem da je poremećena i td.Škola nije regirala,stala je u obranu zlostavljača ,ravnatelj i pedagoginja u društvu sa razrednikom i razredom ismijavali problem.Moja prijateljica sva očajna i u strahu za dijete počela sa kćeri obilaziti privatne poliklinike i obavljati pretrage,razgovor sa psihologom potvrdio ptsp zbog gubitka oca.Dijete je dobilo primjerenu terapiju,spasila je kćer koja je svakim danom sve bolje.vratila se na normalnu kilažu,uskoro završava srednju školu ali i terapiju.Borba je bila teška i dugotrajna bez podrške liječnika i okoline kad je sve počelo,kaže da im nikad neće oprostiti poigravanje životom i zdravljem njezine kćeri,a o vodstvu škole i učenicima nema komentara jer pravilan odgoj i kulturu ne možeš ulit u vodovod da se toga svi napiju i postanu bolje osobe.