U svega par godina je vinarija Zlatno brdo ostvarila koliko većina vinarija ne uspijeva u nekoliko desetaka godina. Naravno da je zbog toga odličan primjer kako se pravilno ulaže novac u vinarstvo a što podrazumijeva osobnu motivaciju za uspjeh u poslu koji je danas u Hrvatskoj prilično masovan a onda i da se konzultira i sluša struku. Masterclass Vina s čvrstim otiskom baranjskog terroira u Esplanadi gdje se održava zaista odlični profesionalni sajam vina sa snažnim akcentom na kvaliteti vodio je Tomo Jakopović, jedan od najpriznatijih vinskih znalaca u nas. Kako je istaknuo i sam Goran Matijević, osnivač i vlasnik vinarije Zlatno brdo, upravo su uz asistenciju Jakopovića u njegovoj vinariji nastala najbolja vina koja će kasnije uspjeti osvojiti i medalje na Decanteru, jednom od najvažnijih vinskih ocjenjivanja.
Bitno je spomenuti kako je Zmajevac, mjesto u Baranji nedaleko mjesta Suza i Batina odnosno granice sa Srbijom, nekada doista bilo poznato upravo po vinima. Vinogradi, vinske ceste na desetke vinskih podruma, to je bilo obilježje Zmajevca no sva ta obilježja danas prije reklamiraju mjesta nešto južnije, po istočnoj Slavoniji, poput Iloka ili Erduta, dok vinski ugled Baranje čuva donekle još Belje. I zato je napor uložen u Zmajevac iznimno važan i vrijedan. Već kada uzmete neku od butelja Zlatnog brda vidite da se radi o pomno osmišljenoj priči. Etikete za ovo vino radi jedna od najpoznatijih agencija a to je Bruketa&Žinić što je još jednom pravilan izbor obzirom na relevantno iskustvo poglavito s vinarijama Stina ili Radgonske gorice. I ta je etiketa na kvalitetnijoj boci što sve govori da je u proizvod uložen i ozbiljan novac. To se vidi i po luksuzu prema vremenu jer u Zlatnom brdu, kako smo saslušali na Masterclassu i uvjerili se i sami kušajući vina, ne puštaju butelje na tržište dok nisu sasvim uvjereni da je to ono što žele da kupci vide i probaju.
Prije svega se tu radi o želji da se predstave vina kod kojih je odmah jasno odakle dolaze, što znači da su enološke intervencije minimalne. Odnosno, poštuje se ono što je temelj dobrog vinarstva, a to je da dobro vino prije svega nastaje u vinogradu. Ondje se grožđe minimalno tretira, pristup je ekološki za što vinarija ima certifikate. Na svih osam vina koja smo na Masterclassu probali vidljiva je zajednička karakteristika, a to je mineralnost, koja je opet specifična, rezultat je to laporastog tla na kojem počivaju ovi vinogradi. Ukupno je šest hektara s nekih 20.000 trsova koji daju godišnje 30 tona grožđa, prinos je nešto više od kilograma po trsu, a sve to znači između 18 i 20.000 litara vina godišnje. Mikroklima uvjetovana blizinom Dunava je druga karakteristika područja koja se odražava na vinima, veliki je broj sunčanih sati u godini. Ništa čudno da su i stari Rimljani ovdje pravili vino, pa se područje i zvalo Mons Aureus, odnosno, pogađate, Zlatno brdo.
Cigleni podrumi ukopan u zemlju gdje je temperatura kontinuirano između 12 i 15 Celzija spomenuti su kao još jedan uvjet kvalitete. Nešto slično slušali smo i od najpoznatijeg domaćeg vinara Ivana Enjingija koji je od rashlađivanja svojih podruma stvorio praktički pravu malu umjetnost. U dvije godine četiri su vina Zlatnog brda odnijele medalje na Decanteru, Cabernet Sauvignon 2017., Graševina 2018. i 2021. te Gold cuvee 2020. Sva četiri vina imali smo prilike probati na Masterclassu. Graševina 2021. i dalje je svježe vino, cvjetnih i voćnih nota u nekoliko slojeva, vrlo pitko sa spomenutom mineralnošću koja se provlači kroz jasnu strukturu. Kao poseban ponos vinarije ističe se Graševina berbe 2018. godine već i naprosto zato jer dokazuje kako najprisutnija domaća sorta može dobro starjeti zadržavajući svoju kompleksnost i kompletnost. Ovdje se slobodno može zanemariti uobičajeni kazualni karakter vina ove sorte već ga treba tretirati kao posebno vino za uživanje. Najsjajnije je odličje na Decanteru odnio Gold Cuvee 2020. koji je je zapravo kupaža četiri bijele sorte – rajnskog rizlinga, chardonnayja koji je odležavao i u bačvama od slavonskog hrasta, ali i izbornih berbi pinota sivog i traminca. Nama osobno u notama su odmah bile prisutne note koje podsjećaju na rizling, no traminac je istaknut kao sorta čija je prisutnost bila potpis ispod konačno rezultata. I on je ovdje pravilno doziran pa je ovo vino doista jedna od najboljih bijelih kupaža.
Kada se govori o kontinentalnoj Hrvatskoj jedino je Enjingijevo Venje nešto što se posebno pamti, sjećamo se još jedne bijele kupaža ali koja je bila od jednog poznatog istarskog vinara. Sasvim je točna, očito, priča Jakopovića i Matijevića da su se sa slaganjem ove kupaže bavili jako dugo. Kod Cabernet sauvignona 2017. čeka vas poseban doživljaj jer vas čeka visoka taničnost, vanilija a onda i dim te začini koji sugeriraju na poznati baranjski plod, a to je paprika. Očito je dugo školovanje u barrique bačvama koje su dale izniman utjecaj koji se dopao i sucima Decantera a svakako je interesantno da su prisutne note koje i asociraju na Baranju. Dakle, ovo je doista jedinstveno vino koje Zlatno brdo ima a koje treba probati svakako a ako postoji šansa i za dodatnu butelju, ostaviti je i otvoriti za koju godinu.
Također degustirani Cabernet sauvignon 2019. tu je kao isto odlično vino ali i potvrda kvalitete nagrađivanog pri čemu se očekuje da dosegne svoju posebnu razinu kvalitete. Ovo vino jest odležavano u drvenim bačvama. Isto je sa Zlatnim brdom Cuvee koje je blend bordoških sorti. Puno voća u aromama, ali koje nisu toliko intenzivne, posebno se ističu višnja i trešnja koje prate začinske note. Cabernet sauvignon 2015. još je jedno posebno vino dobiveno od grožđa s najboljih položaja Banskog brda gdje su vinogradi kod Zmajevca, a koje je ostavljeno na trsu dok nije dehidriralo. Reki bismo da je riječ u jednom autentičnom gastronomskom vinu za sparivanje s više vrsta domaće hrane svojstvene Baranje.