Ostavio sam iza sebe medulinski spomenik punjenoj pljeskavici. Njezino nezdravo lice uslikano idiotom koje je zatim neki idiot odlučio tiskati na plakat, pa drugi još veći idiot staviti na zid svog restorana – prvi red do mora. Potpuna idiotarija.
Cijeli jedan dan trebao mi je za duhovni, a dan i pol za tjelesni oporavak. Izvukao sam se, ali posljedice još osjećam. Neobično. Više od želuca boli me srce. Ne, ne tražim duhovnu obnovu onog lažnog manikiranog Isusa s Krka. Odakle im pravo da uništavaju sliku ove zemlje? Najviše mi je žao turista, što sam uostalom i ja sam jer želim ova mjesta kroz koja prolazim gledati kao Hans iz Regensburga. Ili Marry iz Liverpoola. Kao Karol iz Praga.
O strategijama ne znam ništa. Ne zanimaju me službene brojke. Je.. mi se za dugoročne ciljeve ministra Bajsa i redom mu podčinjenih lokalnih turističkih šerifa. Vozim tako bježeći i razmišljam kako mi je potrebna još jedna terapija. I zato ponovno skrećem i mijenjam plan puta.
Pohvale konobarici Jelki
Pula. Arena, središte austrougarske mornarice, Mate Parlov, punk band KUD Idijoti, pola društva iz kvarta koje je ovdje služilo vojsku, rodni grad Roberta Zubera u kojem je tražio biološku majku i o tome snimio odličan film. Brodogradilište Uljanik na najljepšem dijelu obale i istoimeni rock klub. To je Pula za mene bila do sada. Ujutro se budim oko podneva u sobi 300 i nešto u hotelu Histria. Jeste li znali da je, i ne tako davno, ovdje spavao i Antony Hopkins? Priča kaže da je danima šetao gradom i nitko ga nije zarezivao pola posto. Priča kaže da je uživao. Inače se ne ljubim s konobaricama, ali gospođu Jelku skoro sam izljubio od sreće koja je proizišla iz spoznaje da i stara garda ugostitelja, kao ova u Histriji, zna osjetiti bilo gosta. Ovakve kave si ni sam ne bih skuhao, a za maltretiranje koje sam joj priuštio i ona ga stoički podnijela, da ga meni netko priušti, dobio bi batina. No, Jelka se smijala i trčala oko mene. Histria je sretna što je ima.
U Puli se zaista ima i gdje okupati. More je ovdje odlično. Stari Austrijanci imali su nos. I Ugari. Sve od Stoje, Verudele, otočića uokolo do plaže Gortan na kojoj Stipe Drviš drži bar poznat po mačkama koje ne mijauču već se okreću oko štange... sve štima.
Ulazim u grad. Ispod Arene sam i sretan i tužan. Sretan jer je parking samo 4 kune po satu i mjesta uvijek ima, a tužan jer neki privatni poduzetnik ispod ovog rimskog čuda prodaje plastične Gospe i delfine zarobljene u poluplastičnim školjkama. No, sjećam se da je ovdje Sting plakao od sreće. Da je ovdje Luciano Pavarotti održao jedan od svojih posljednjih koncerata.
Krećem ulicom Sergijevaca. Opet sam sretan. I to ne zbog konobarice Barbie u prastarom kafiću Ruža već zato što me ona podsjeća na Kiki iz Van Gogha, a Ruža na našeg zagrebačkog Žnidaršića. Sve kao doma. I ovdje ima kiča, ali ovaj grad diše gradski. Lijep je i kada je ružan. Ima dušu. Ovdje se čovjek osjeća sjajno. Nastavljam. Zastajem pored jednog plakata. Na 58. po redu Filmskom festivalu u Puli ove se godine prikazuje film Dana Okija ‘Mrak’. Film je mračan. Pula nije. Dapače. Pula je zapravo totalni mrak. Toliko dobra, ma odlična...ovakvu je još nikada nisam vidio. Pula je rock’n’roll. Ima niz sjajnih klubova. Super je r’n’b Pietas Iulia, ali ako volite zvuk gitare, otiđite u Scandal Express. Mene su tamo dočekali jedan zidar i dvije domaće cure. Jedna je imala plavu kosu. Obje revoluciju u pogledu. Che Guevara bi ovdje zapalio cigaru i naručio rum. Tko sam ja da ga ne kopiram. Nisam ni James Joyce, ali sam ljubomoran na ovakvog pisca pa iz poštovanja sjedam pored njegovog spomenika na trgu Portarata, u bar Uliks. On je to radio davno, kada je ovdje živio. Kasnim dakle više od stoljeća.
Skup noćni prijevoz
A kada se putnik zatekne ovdje, onda se mora skočiti i do Fažane. Škicnuti Brijune. S terase wine bara za koji sam zapamtio samo da je na terasi, gledam sramotu svih predsjednika nakon Tita. Onaj tko zakasni na posljednji brod, a spava na otoku, posebni 4-minutni noćni transfer mora platiti 660 kuna. Gledam neke koji su nadrapali. Odoh natrag. Pljesak za Pulu... Hvala joj što je baš takva kakva je.
Hallo tajni reporteröino Lupaš svašta i plačeš zbog gluposti. Zašto ne plačeš zato što Hrvatski branitelj i pjevać Marko Perković Thompson ne može nastupiti u Areni. Plači samo plači ...........................................................................................