Ronilački raj s 15 stanovnika najljepši na Mediteranu i šesti u svijetu, to rijetki naši znaju

Sveta Marina, minijaturno mjesto s 15 stanovnika ispod Raše, Labina i nedaleko od Rapca, popularnija je u Berlinu, Stuttgartu i Leipzigu nego u – Hrvatskoj! Razlog? Tu se na malom poluotoku, između ribarskih kuća i mirnog kampa Marina, prvog s četiri zvjezdice na istočnoj obali Istre, krije – najbolji ronilački centar na Mediteranu. A Hrvati rijetko rone pa ih takva ronilačka mjesta ne zanimaju previše... No stranci za bocama sa zrakom, maskama (ne medicinskim, već ronilačkim!) i perajama – gube glavu! Svi bi pod vodu... Kultni ronilački časopis Tauchen proglašavao ih je nekoliko puta najboljim na Mediteranu, jednima od najboljih na svijetu.

Bit života je tek – disati

– Od 100 najljepših podmorja na svijetu nas su proglasili šestima! – govori ponosno Lorena Karcher (48), vlasnica ronilačkog centra koji je osnovao njezin suprug Christoph prije ravno četvrt stoljeća. Oko nje, taman s urona, vraćaju se ronioci. Ima ih sa svih strana Europe, a na plaži, među kupačima, izgledaju kao astronauti. U crnim odijelima, s bocama na leđima i perajama se nezgrapno, poput pingvina, muvaju među kupačima. Ali, kad skinu maske, vide se ushićena lica.

– Fenomenalno! – kaže Jens iz Leipziga. Ronio je oko tri grebena, a ronioci idu do 40 metara dubine. Vide ribe, koralje, školjke, hobotnice. Vide, ali ne diraju.

– Vidio sam brancina od skoro pola metra – govori Nijemac.

Tu se riba ne lovi, ako tko i izvadi ribu, ostali ga gledaju ispod oka.

– Samo gledamo! Nema lova – kažu.

Što je važno pod vodom?

– Disati – smiju se pa nastavljaju:

– Kad si pod morem, jedino što moraš je disati. Shvatiš dolje da je to i bit života. Udahni, izdahni... – govore ronioci.

Lorena, prva žena našeg elitnog ronilačkog centra Scuba center Sv. Marina, kaže:

– Nedavno je gost tražio ploču za pisanje pod morem. Pronašli smo je, a tek kad se vratio, shvatili smo za što mu je trebala. Otišao je s djevojkom na uron, a vratio se sa zaručnicom. Na ploču je napisao: “Hoćeš li se udati za mene”, a kad su zaronili, to joj je desetak metara ispod mora i pokazao. I ona je pristala – govori Lorena.

Kako je pristala, nije mogla reći “da”, zar ne?

– Nije mogla reći “da”, istina, ali je prstom pokazala znak “OK”. To je pod morem oznaka da sve štima... Bio je jedan gost, imućni Švicarac, baš je neki dan otišao, koji je plakao tu na plaži. Toliko mu je bilo lijepo u Svetoj Marini da se teška srca opraštao.

Ovdje rone ronioci koji su tek početnici, koji su možda peti put na ronjenu, ali ima i onih koji imaju više od 6000 zarona. Nijemac Erwin Eibl čest je gost, a dolazi i Wolfgang Poelzer, jedan od najpoznatijih svjetskih podvodnih fotografa. Tu u podmorju ima se što i fotografirati, ali i vidjeti. Od olupine broda Vis, i to ne onog Titova potopljenog kraj Medulina, već trgovačkog broda koji je potopljen četrdesetih godina prošlog stoljeća, te broda Lina, željeznog parobroda koji je išao preblizu obale Cresa te se potopio 1914.

– Izronili smo i zlatni vjenčani prsten na dubini od 15 metara, nekome je ispao, a kako je na njemu pisalo “Ruth i godina vjenčanja”, sjetila sam se tog gosta, nazvala ga i poslala mu poštom prsten... – govori Lorena.

Do plaže u špilji treba roniti

Eto, u Svetoj Marini, mjestu kojem se od Raše stiže vijugavom cestom koja podsjeća na onu kojom se penje prema Sljemenu, Jadran ima još jedan adut – ronilački centar svjetskog glasa. A samo mjesto Sveta Marina vrlo je malo.

– Zimi nas ovdje živi svega 15, na papiru nas je možda stotinu, a najmlađa susjeda ima dvije godine, sve nas je više! To je važno, jer ljudi su godinama odlazili iz mjesta – govore domaći.

I kamp je ovdje vrlo lijep, mirno je, gosti uživaju na malim plažama, uz bazen, na piću, u hladu... Kafići su beach bar Splash i Vita, a jede se u Punti, Midasu, Marinu i Giardinu.

– Najljepša je plaža u špilji Crna punta, ide se do rta Crna punta, a onda se mora zaroniti u špilju. Trebaju i maska i peraje, jer stijene su oštre. No, kad čovjek uđe u tu špilju, s vrha ga obasjava dnevno svjetlost, u njoj ga dočeka – minijaturna plaža! Jedina je takva skrivena u Istri... – govore.

Turistička patrola

Grad je niknuo za 547 dana, posjetio ga je i Mussolini

Ukupni poredak