NOVO ISTRAŽIVANJE

Šećeri, masti, ugljikohidrati? Pogledajte zašto smo toliko ovisni o brzoj hrani

Foto: Thinkstock
Junk food
Foto: Thinkstock
Junk food
Foto: Thinkstock
Junk food
Foto: Thinkstock
Junk food
Foto: Thinkstock
Junk food
Foto: Thinkstock
Junk food
Foto: Thinkstock
Junk food
Foto: Thinkstock
Junk food
Foto: Thinkstock
Junk food
18.06.2018.
u 09:30
Mozak funkcionira na takav način da osjećamo veću potrebu za hranom koja je hranjivija.
Pogledaj originalni članak

Hrana koja je kombinacija masti i ugljikohidrata, poput krafni, zavarava nas jer naše tijelo misli da ima više hranjivih sastojaka nego što doista ima, a to dovodi do pretjerivanja i prejedanja, pokazalo je novo istraživanje.

Mozak funkcionira tako da osjećamo veću potrebu za hranom koja je hranjivija. Prerađena hrana često se sastoji od ugljikohidrata koji su kuhani u masti i obloženi ili začinjeni šećerom.

Te namirnice zapravo imaju jači utjecaj na sustav zadovoljenja potreba, što nas dovodi do pretjerivanja i odabira brze hrane umjesto zdravih namirnica, kaže novo istraživanje Sveučilišta Yale.

Ako ste ikada osjetili veliku želju za bananom umjesto za svojom uobičajenom vrećicom krumpirića koju jedete uz sendvič za ručak, onda je to upozorenje da su vam potrebne hranjivije tvari da biste funkcionirali kako treba. 

Obrađena hrana sadrži više kombiniranih masti i ugljikohidrata nego što ih naš mozak u stanju obraditi, odnosno odrediti što nam točno treba. 

Nova studija koja je provedena nad više od 200 odraslih osoba s normalnim BMI-om (indeks tjelesne mase) pokazala je da će ljudi radije odabrati hranu koja sadrži masnoće i šećer, pa čak i ako je treba platiti više.

Biološki proces koji regulira povezanost hrane s nutricionističkom vrijednosti pažljivo definira vrijednost hrane tako da organizam može donijeti ispravne odluke. Na primjer, miš neće riskirati trčanje na otvorenom prostoru i izlaganje grabežljivcu ako hrana pruža malo energije i ako je siromašna nutrijentima, kaže  dr. Dana Small, jedna od autorica istraživanja.

Znanstvenici vjeruju kako je naše prijašnje iskustvo s hranjivim svojstvima ugljikohidrata omogućilo oslobađanje dopamina koji je zaslužan za osjećaj zadovoljenja potreba.  

Čini se da ova vrsta signala pomaže regulirati što i koliko jedemo.

Ovi rezultati navode na zaključak da je hrana bogata masnoćama i ugljikohidratima vrjednija od hrane koja sadrži samo masnoće ili samo ugljikohidrate i da je taj učinak povezan s većim zadovoljenjem potreba.

USUSRET VELIKOM KATOLIČKOM BLAGDANU

Simona Mijoković: 'Djed Božićnjak' sotonsko je djelo, a svoju djecu ne darujem na dan Božića

- Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće - istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

DI
Diesel
09:52 18.06.2018.

Dugo ne procitah tako mnogo naucne fantastike. Ovi poznaju kako mozak funkcionira i komunicira u detalje. Nebi me iznenadilo da je tvorac teorije 25 godina stara blogerica sa fitnes kursom.