Seks sa suprugom je kao meso bez soli

Dvije vragolanke traže ozbiljnog i situiranog muškarca za ugodno druženje utroje” – stajalo je u oglasu koji smo nedavno postavile na portale ne bismo li saznale kakvi muškarci plaćaju seks s dvije žene i koliko su spremni dati za taj užitak.

– Halo, javljam se na oglas – rekao je drhtećim polušapatom muškarac s druge strane. Želio je saznati više o robi koja se nudi.

– Kako izgledate? ‘ste li zgodne? Kakve su vam grudi?
– Pa nisu baš nešto.
– Nema veze. Glavno da ste dobre u seksu – pomirljivo će.

Obiteljski čovjek
Dva dana kasnije, dok smo s dotičnim gospodinom u rano poslijepodne sjedile u zadimljenom kafiću u Savskoj, priznao je da se odmah napalio jer su mu male dojke draže. Na sastanak iz Velike Gorice stigao je službenim kombijem i s velikom dozom nervoze. Ne bez razloga. Kod kuće čekala ga je žena, domaćica, s ručkom i dvoje djece. Trema ga nije zaobišla, unatoč tome što prostitutke kontaktira često.

U ranim tridesetima, niska rasta i okrugle, krupne građe, na umu je imao samo dvije stvari: kolika je cijena i imamo li prostor. Tristo eura na sat pokušao je spustiti na dvjesto, jer “sve mačke rade za 600 kuna”, no zbog načina na koji se cjenkao činilo nam se kao da pregovara o rajčicama. Entuzijazam mu je splasnuo kad smo ga pitale za najljuće seksualne maštarije.

– Pa volim sve, nemam posebnih želja. Ali, uživam u maženju. Je l’ može? – sramežljivo je priupitao. Žena mu je, kaže, prilično hladne naravi, a njihov seks otkako su se, nakon dugogodišnje veze, prije sedam godina oženili, cijepljen je od svake nježnosti i sanjarija. Ipak, kad ga je tijekom našeg razgovora nazvala na mobitel, nježno se javio i pobjegao iz kafića. Vratio se potom u formi dovršiti prijevaru.

– Žena i ja sve brzo obavimo. A meni je maženje najdraže – priznao je, a mi smo napokon osjetile sažaljenje. Često, ispričao je, s prijateljima posjećuje noćne dame, čijim se uslugama, povjerio je, koriste i neki poznati kirurzi iz njegova društva.

– Živcira me što se sve kurve predstavljaju kao komadi, a zapravo su gabori. Ali kad sam već tamo, onda obavim. Zašto ne? Diskrecija je zajamčena.

Suptilnije naravi i boljeg odgoja bio je naš drugi “klijent”. Štreberskog izgleda, pravi je prototip visokoobrazovanog informatičara.

Žena s tim nema veze
– Jako volim svoju ženu. Nema ona veze s ovim. To je moja stvar – odmah se ogradio jer smo netom nakon što je sjeo namjerno šutjele pustivši ga da probije led. No, to se te večeri u kafiću hotela Plava laguna nije dogodilo. Meškoljio se na fotelji od skaja, okretao se prema vratima, a u ruci vrtio čašu soka.

– Sjećam se, kao mali gledao sam jedan pornić. Crno-bijeli. Starijeg muškarca zadovoljavale su dvije mlađahne cure, pa od tada maštam o tome – i dalje je prtljao.

Bavi se, kaže, popravcima računala, a u slobodno vrijeme druži se sa suprotnim spolom. Prije je brijao s kolegicama i klijenticama, a tijekom izlazaka upoznavao je i mlađe djevojke.

– Moraš ih voditi na večere, kupovati joj poklone, a na kraju nisi siguran hoće li ti dati ili ne. Jednom mi je žena skoro našla ogrlicu jedne od njih u autu – kazao je.

Tada je zaključio da je bolje prebaciti se na profesionalne usluge. Duže vrijeme ulagao je u Mambu i Kobru. Sve dok mu nisu dosadile.

– Malo su, znate, onako... bile ofucane. A svaki put je bilo isto, ali su i ispunjavale sve moje želje – otvorio se nakon sat vremena.

Na ženu, kaže, ne može računati jer ona, konzervativna i ne pomišlja na ekstravagancije u krevetu.

– To vam je kao da jedem meso bez soli, ona samo legne i to je to.

– Super je majka i dobro kuha – požurio je obraniti odabranicu svoga srca.

Kada smo mu rekle cijenu za noć, zaključio je da kod sebe ima novca samo za sat vremena.

– Očekujem neke novce za dva tjedna. Ljudi mi duguju, znate kako je to, svi odgađaju plaćanje – požalio se dok je na podlošku za čaše škrabao svoj e-mail.

Najviše nam se svidio gastarbajter iz Švedske, u kasnim četrdesetima. Dječački uzbuđen odao je kako je oduvijek sanjao o dvije Hrvatice. – Ma nisu loše ni Šveđanke, ali domaće su posebne. Tako sam sretan što sam naletio na ovaj oglas. Javim se dan prije nego stignem u Zagreb – cvrkutao je te najavio skorašnji dolazak u domovinu. Većina muškaraca koji su se javljali na oglas imali su prstenje na ruci. Stoga nije čudno da je zvonjava telefona vikendima i blagdanima prestajala, a ni sastanak se nije mogao dogovoriti obiteljskim danima. Nikome nisu pasali. Začudo, ni u jednom trenutku dok smo radile temu nismo se osjećale ugrožene ili manje vrijedne. Dapače, na sastancima frajeri su postajali dečki, a mi, iako amaterke, imale smo karte u rukavu i konce u rukama.

Tijekom zadatka razgovarale smo s tridesetak muškaraca. Bez konkurencije najgori je bio 31-godišnjak iz Kutine. – Se ševiš kaj, a?! Kol’ko često? Je l’ sad to radiš? Voliš to, a? – ispaljivao je preko telefona. No, naći se nije htio. – Ajde javi nam se molim te, mi volimo žestoke frajere poput tebe – nagovarale smo ga, a on je odgovarao pitanjima i ostao “muškarčina” samo preko žice.