Simptomatsko liječenje respiratornih infekcija

Budući da većinu infekcija gornjeg dijela dišnog sustava uzrokuju virusi, antibioticima treba liječiti samo streptokoknu anginu te otitis i sinusitis. U razboritu je liječenju akutnih respiratornih infekcija (ARI) najvažnije simptomatsko liječenje, odnosno otklanjanje i ublažavanje pojedinih simptoma bolesti ako su jače istaknuti. Ti su postupci usmjereni na snižavanje tjelesne temperature, odnosno otklanjanje drugih popratnih simptoma kao što su glavobolja, grlobolja, bolovi u mišićima, otežano disanje na nos i kašalj. Većina se bolesnika s akutnim upalama u gornjem dijelu dišnog sustava liječi ambulantno, odnosno u svojim domovima, a češće se hospitaliziraju mala djeca i bolesnici s komplikacijama.

Važne praktične napomene u ambulantnom liječenju ARI-ja
1. ARI gornjeg dijela dišnog sustava primarno su virusne bolesti (više od 85 posto)
2. Vrlo je važno simptomatsko liječenje (mirovanje, uzimanje veće količine tekućine, antipiretici)
3. Antibiotik se ordinira samo ako se pojave komplikacije (otitis, sinusitis, pneumonija, bakterijemija)
4. Streptokokna angina može se klinički prepoznati, a liječi se penicilinom
5. Etiološka dijagnoza (laboratorijski dokaz uzročnika) rijetko se postavlja
6. U ambulantnom liječenju, načelno, primjenjuju se samo peroralni oblici antibiotika
7. Teži oblici bolesti i komplikacije liječe se u bolnici
8. Sve osobe starije od 65 godina, kronične bolesnike i trudnice treba zaštititi cjepivom protiv gripe

Temperaturu treba snižavati tek kada je povišena iznad 38,5°C. Uloga i pojavljivanje temperature u infekciji još uvijek nije u potpunosti istraženo. Zato se postavlja pitanje je li nužno uvijek snižavati povišenu temperaturu? Vrlo visoku temperaturu treba snižavati, a umjereno povišenu samo ako čini velike subjektivne poteškoće bolesniku. U dojenčadi i male djece treba savjesno snižavati temperaturu, jer u njih visoka temperatura može izazvati konvulzije (grčeve). Mjere i postupke za snižavanje temperature zovemo antipirezom, a uključuju primjenu hladnih obloga i tuširanje bolesnika, trljanje alkoholom (oprez kod djece!) te primjenu lijekova (antipiretici).

Najvažniji antipiretici su acetilsalicilna kiselina i paracetamol. Acetilsalicilna kiselina se ne primjenjuje u djece jer katkad može u virusnim infekcijama uzrokovati teže komplikacije. Za sve je bolesnike preporučljivija uporaba paracetamola jer uzrokuje manje probavnih tegoba. Antipireticima se uspješno ublažavaju i drugi opći simptomi koji su povezani s infekcijom i povišenom temperaturom, kao što su grlobolja te glavobolja i bolovi u mišićima ili zglobovima. I nesteroidni protuupalni lijekovi (antireumatici) mogu se upotrijebiti za snižavanje temperature.

Uloga je vitamina vrlo dvojbena. Oni, naravno, ne sprečavaju prijenos virusa i nastanak infekcije, no pojačavanjem opće otpornosti vjerojatno utječu na lakše prebolijevanje infekcije. Rabe se i kapi za nos (dekongestivi) kojima se smanjuje otok nosne sluznice i sekrecija. No, brzo se pojavljuju neželjeni popratni učinci, odnosno suhoća sluznice. Zato kapi za nos treba racionalno upotrebljavati, a isti se učinak postiže inhalacijom vodene pare.

Pri upornom suhom kašlju korisni su antitusici, odnosno lijekovi koji suprimiraju refleks kašlja, a kod produktivnog kašlja važnija je dobra hidracija bolesnika (uzimanje veće količine tekućine) od primjene lijekova koji pospješuju iskašljavanje (ekspektoransi, mukolitici). Česta pogreška u samoliječenju suhoga nadražajnog kašlja je korištenje lijekova koji još dodatno pospješuju iskašljavanje!