Blagajnica je konačno otišla na more. Za njeno i naše čudo, postoji restoran u kojem možete sami točiti vino služeći se prepaid karticom. Ne znam je li kartica za bodove, ali to je manje bitno. Bitno je da postoji mašina na kojoj piše Enomatic, pri kojoj sami birate omiljeno vino i točite ga u čašu. Paranoji sklon čitatelj ustvrdit će da je to početak vladavine robota i nagovještaj pojave terminatora ljudske vrste, ali drugi će to shvatiti i kao olakšanje.
Ulaskom u Dobra vina stupate u visokoestetiziranu prostoriju obloženu frižiderima prepunim raznovrsnih butelja. Više od 600 različitih etiketa! Moja prepaid kartica bi nakon par dana silnog peglanja izgledala kao odgriženi noktić. Nevjerojatna je i pogodnost da možete skakati s jednog geografski kontroliranog područja na drugo, pa vam jetra postaju svjetski putnik. Čas u Francuskoj, čas u Italiji... Osoblje je iznimno educirano i može priskočiti u pomoć ako ste neodlučni. To se odnosi i na gastro sektor čija je ponuda u skladu s ponudom vina. Tapasi slijede uz čašu vina kao da ste u Španjolskoj. To je hvalevrijedan odskok od prakse naših ugostitelja. Ako se ičega sjećam iz madridskih vinskih avanturica, onda je to darežljivost voditelja lokala koji nas je zatrpavao tanjurima s delicijama. Postoji i jelovnik s probranim sadržajem, od guščje jetrice sve do svinjskih rebarca koja sam smazao s guštom, a društvo im je pravila i tostirana palenta. Rebarca su osjetljiva namirnica i samo najbolji igrači znaju njima baratati.
I u ovom slučaju pobijedilo je iskustvo i sigurna ruka chefa, te su ostala meka i podatna nepcu, ne prezačinjena, dovoljno termički obrađena i slasna. S veseljem su mi u Dobrim vinama objašnjavali da su im cijene razumne, marža minimalna... A ja sam bio zanesen prizorima iz brain-fitness centra u kojem me osobni trener savjetuje s kojom berbom da počnem, koja mi sorta odgovara temperamentu... Kada su mi napomenuli da organiziraju i afterwork partyje, zaželio sam se rada...