Boja, okus, temperatura topljenja, receptura... ma sve je isto kao da ste ih napravili doma, osim što uz pomoć moderne tehnologije ne stojimo s kuhačom i bildamo po tri-četiri sata, kaže naš vodič Robert Filipović, član uprave za proizvodnju PPK karlovačke mesne industrije, dok se pogonom na Baniji širi slatkasti miris svinjske masti i zlaćanih čvaraka.
Od obroka siromaha do delicije
Sirotinjski obrok na kojemu se svojedobno odrastale čitave generacije donedavno smo izbjegavali u širokom luku. No s prehrambenom revolucijom posljednjih godina koja čovjeka vraća domaćoj, izvornoj, lokalnoj, nutritivno bogatoj hrani lišenoj suvišnog procesuiranja, rafiniranja, dodataka šećera, škroba i aditiva, kakvu zagovara sve više prehrambenih stručnjaka i nutricionista, čvarci, svinjska mast, panceta... vratili su se na velika vrata. Dapače u paleo, LCHF i sličnim dijetama uz njih i mršave!
Pogledajte kako se rade čvarci:
Kao da su ga tek izmislili, čvarak se odjednom našao visoko na ljestvici i poznatih kulinarskih chefova, gricka se u kafićima, domovima, čak i uz šampanjac, pa nije čudno što su i u PPK, koji s kooperantima na godinu proizvede više od 150.000 tovljenika, prepoznali taj trend. U 2017. završen je trogodišnji investicijski ciklus vrijedan 95 milijuna kuna u modernizaciju tvornice, povećanje proizvodnih kapaciteta i proširenje asortimana, koji je podrazumijevao i 3,7 mil. kuna ulaganja u pogon za proizvodnju masti i čvaraka. Krenuli su s dva kotla od 300 kilograma, a danas su već na osam, više od 200 tona čvaraka godišnje i 1500 tona svinjske masti proizvedenih po tradicionalnoj recepturi, po čemu su jedan od većih takvih pogona u Europi. U velikim kotlovima i jučer se tako na strogo kontroliranoj temperaturi od 100°C krčkalo čvrsto svinjsko masno tkivo koje je, kako to u tvorničkom žargonu kažu – prošlo “kockanje”, odnosno rezanje na ujednačene kocke.
– Jako je bitno da je temperatura sirovine maksimalno 4 stupnja kako bi se kocke masnoće izrezale što pravilnije. Po jednom kotlu ubacuje ih se 300 kg uz kontinuirano miješanje kako bi se u svakom pojedinačnom komadiću postigla ujednačena temperatura. Nakon nekoliko sati, kad se iz njih iscijedilo već dovoljno masti, povećava se temperatura do 120°C i u čvarke dolijeva mlijeko kako bi se zazlatili i dobili prepoznatljiv orašasti okus – baš kako su to radile i naše bake – kaže Robert Filipović, član uprave PPK za proizvodnju.
Kad se postignu željena boja i tekstura, višak masti se pretače u tankove, hladi na 30 stupnjeva i pakira za tržište, a čvarci će se zapržiti do poželjne brončane boje, prešati i staviti na hlađenje. Igor Miljak, predsjednik uprave PPK, kaže kako zahtijeva samo kvalitetnu i dobru sirovinu, do koje je teško doći. Od jedne svinje koja u prosjeku teži između 125 do 130 kg dobije se tek 3-4 kg kvalitetne vratne i leđne masnoće, a od toga, kad završi proces topljenja, svega 10-ak posto prešanih i 15-ak posto neprešanih čvaraka.
Mjesečno prodaju i 30.000 kg
– Oko 60% čini dobivena mast, a ostatak je voda koja ispari – objašnjava te dodaje kako bi mast, iako se posljednjih godina i ona vratila u uporabu, mogla biti još zastupljenija u kućanstvima. No traže je i farmaceutska industrija i industrija hrane za kućne ljubimce, a dio je i izvezu, dok su sitne mrvice čvaraka tražene pak u pekarskoj industriji za čvarkuše.
– U zimskim mjesecima prodamo i 30-ak tona čvaraka, a iako smo u početku mislili da će to biti samo sezonska roba, i u ljetnim mjesecima prodamo po 20-ak tona, što je znak da su čvarci u našu uporabu ušli kao nekakva tradicionalna varijanta grickalice – kaže Miljak uvjeren kako je bolje danas grickati čvarak nego čips ili kakav perec jer ni tehnologija proizvodnje, a ni sami sastojci ni po čemu nisu lošiji. Dapače – i dijetalniji su i kvalitetniji za prehranu. Otkako su u trendu, čvarcima je cijena rasla i na 120-140 kn. Danas su i dalje relativno skupi, no kako se povećava proizvodnja, mogu se naći i za 80-100 kn/kg ovisno o kvaliteti, a u maloprodaji se uglavnom prodaju u pakiranjima od 200-250 grama, kroz brend PPK, Vajde ili u robnim markama trgovaca.
– Kad uzmete u obzir da od kilograma najkvalitetnije krte masnoće, jer ih ne možete praviti od trbušne i drugih mekanih masnoća, dobijete svega 10-ak dag čvaraka i da za to trebate potrošiti 3-4 sata vremena, jasno je zašto je to skup proizvod – kaže Miljak. K tome, čvarak mora biti i pucketav i rahao, bez primjesa mesa koje bi se tijekom topljenja masnoće karboniziralo i postalo krto, dok dio kvalitetne masnoće treba ostaviti i za trajne salame, obarene, polutrajne... S težim svinjama došlo bi se i do više masti. No kako se od tovljenika za PPK, koji posluje u sastavu Grupe Pivac, rade i pancete i tradicionalni dalmatinski pršuti, za koje butovi trebaju biti optimalne veličine, zaustavljaju se na teškašima do 130 kg. Hrvatska je nekad proizvodila i 2 mil. tovljenika, a danas jedva 800 tisuća, pa se negativna razlika od 1,2 mil. nadomješta uvozom – tako čak i masnoća za čvarke. Iako su u PPK s vlastitim tovljenicima zatvorili cijeli segment proizvodnje, od svježeg mesa, mesnih pripravaka i hladne prerade do trajnih salama, konzervi, pašteta... ipak ima određenih viškova koji se plasiraju na druga tržišta, a nedostaje im, primjerice, jedna trećina masti za čvarke.
– Samo dizanjem vlastite proizvodnje možemo postati manje poželjna destinacija za nečiji izvoz i biti konkurentniji – kazao je Miljak ističući kako će već ove godine proizvodnju dići na 200.000 tovljenika.
GMO svinje imaju malo špeka pa su čvarci skupi.Hrana za pajceke GMO pa nema čvarkeca.Još malo pa bi sirotinja političare topila.