"Špaga" u sedmom mjesecu trudnoće

U lipnju je, kao jedina žena u Hrvatskoj, položila ispit za crni pojas 6. dan svjetske tekvando federacije. Trudna. Oni koji je dobro poznaju složit će se da to nije ništa neuobičajeno za nju. Jer, ova 39-godišnjakinja nepresušne energije, premda danas već u sedmom mjesecu trudnoće, svakoga dana dolazi na svoj posao trenerice u tekvando klubu Jastreb u Rudešu, i tako će biti - po svemu sudeći - dok je ne uhvate trudovi. No, nije to ni pola priče o Tamari Pradegan koja podiže i četverogodišnjeg sina Frana, državni je sudac prve klase, a trenutačno se nalazi i pri kraju poslijediplomskog studija, magisterija na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.

Ljubav kao formula

Kako joj sve to uspijeva? Nema tu neke čarobne formule, kaže, ljubav i samo ljubav - prema ljudima, stvarima, događajima i, naravno, poslu koji tako postaje način života.

- Dobro, ima tu dosta "hendlanja", puno dobre organizacije, do te mjere da sam si kad sam kupovala stan postavila kao preduvjet da živim u krugu od dvjesto metara od kluba. Moja mama Marija pokazala se kao sjajan baka-servis, no kako je Fran sve veći i veći, vodim ga gotovo svakodnevno sa sobom u klub. I ispalo je bolje nego što sam se nadala jer je moj sin zavolio klub do te mjere da mu je postao drugi dom. Ima čak i faze kad bi spavao i živio u klubu, a u svoma sam mu uredu morala složiti i njegov "radni stol" - priča Tamara koja je nakon Franova rođenja izdržala kod kuće cijelih - pet dana! Šesti je dan već privirila na trening i od onda se, kaže, ne izvlači iz dvorane...

No, drukčije ova borbena žena ne zna i ne može. Rođena Slunjanka borilačkim se sportom aktivno bavi od desete godine, kad se "inficirala" budokaijem, sve do dolaska u Zagreb gdje joj se pod kožu uvukao tekvando.

- Kada danas razmišljam o tome, vjerujem da duboko u meni postoji taj kompleks odrastanja bez oca. Samo sam željela biti jaka i zaštititi mamu, preuzeti očevu ulogu u obitelji. To je obilježilo cijeli moj život - reći će Tamara.

Ljubav i samo ljubav

Aktivno se baveći tekvandoom, najprije kao natjecatelj, kasnije i kao trenerica, proputovala je cijeli svijet i osvojila je sve što se dalo osvojiti. Kao natjecateljicu, zaustavila ju je ozljeda: puknuće prednjega križnog ligamenta na natjecanju u Stuttgartu. Zato ju je put odveo u trenerske vode. No, nije se predala lako. Nakon ozljede, osvojila je prvo mjesto na američkom US Openu, a onda se zauvijek posvetila odgajanju naraštaja mladih sportaša.

- Tijekom cijeloga svog životnog puta i zaluđenosti sportom govorila sam da neću biti obiteljski čovjek, da je tekvando jedini smisao mog života i da su djeca koju treniram - moja djeca. Od prvog je dana taj klub bio moja obitelj i nisam osjećala nikakvu prazninu ni potrebu da zasnujem svoju vlastitu - priča Tamara.

Stoga nikoga nije začudilo što su joj se putevi s njezinim današnjim suprugom, odvjetnikom Krunom Pradeganom, isprepleli kad ga je prije nekoliko godina angažirala radi pravne zaštite njezina kluba.

- Sjajno je odradio svoj posao, a onda i osvojio srce trenerice - smješka se Tamara, dodajući kako ima sreće što je u Kruni pronašla osobu punu razumijevanja za njezinu strast prema sportu, premda često upravo on ostaje zakinut za zajednički provedeno vrijeme.

- Važno je raditi ono što volite. Ako se na tom putu iskreno dajte, to moraju prepoznati svi oko vas i pružiti vam podršku - reći će Tamara.

A ona je ima, i zato je danas tamo gdje jest, na čelu uspješne udruge TKD Jastreb, višegodišnjega ekipnog prvaka države, koji okuplja četiri stotine natjecatelja. I to kao jedina žena s naših prostora koja trenira muškarce u tekvando klubu!

- Teško je u muškom svijetu, u borilačkom sportu, dobiti priznanje. Muškarac će ženi u ovom svijetu teško oprostiti uspjeh i zato mi je najveći ponos što sam nakon 20 godina u ovom sportu svoje najljuće kritičare učinila svojim prijateljima - kaže Tamara Pradegan.