Stevija - biljka koja je ilegalna jer je prekorisna

Iako je zapadni svijet još prije 78 godina proučio kemizam stevije, potpuno neškodljive biljke 300 puta slađe od šećera, političkim vezama i pseudoznanstvenim podmetanjima moćne su kompanije dva desetljeća tjerale svijet na trovanje umjetnim zaslađivačima. U prosincu je, naime, Uprava za hranu i lijekove (FDA) u SAD-u dopustila neograničenu upotrebu stevije u ljudskoj prehrani, a milijuni dijabetičara te svih onih koji su ranije igrali rulet sa sve izvjesnijom kancerogenošću aspartama i ciklamata, konačno su odahnuli.

Političke igre moćnih
Unatoč ekstremno slatkom okusu prirodnih spojeva u biljci Stevia rebaundiana, ona ne izaziva karijes, kalorična joj je vrijednost nikakva, što znači da ne deblja, a djelatni su joj sastojci otporni na temperature do 212 Celzijevih stupnjeva, pa se s njom može i kuhati. Navodno povoljno djeluje kod visokog tlaka, žgaravice te problema s tolerancijom glukoze. Stoga se već stoljećima koristi u Brazilu i Paragvaju, a od 1971. dobrim je dijelom istisnula umjetne zaslađivače u Japanu te u Kini, J. Koreji, Tajvanu i Maleziji.

No, kako se uopće dogodilo da biljka, koja je očito pravi dar prirode, gotovo dva desetljeća bude zabranjena u zapadnom svijetu, koji si komplimentira da je slobodan i demokratski, i zašto je stevija četvrt stoljeća bila na udaru rijetko prljavih korporacijskih kampanja?

Švicarski znanstvenik dr. Moises Santiago Bertoni otkrio je steviju 1899. u Paragvaju te ju je svrstao u porodicu krizantema, a 1931. francuski su znanstvenici izolirali stevizoide i rebaudizoide, koji steviji daju ekstremno sladak okus.

Stevijine preparate u prehrambenoj se industriji najprije počelo koristiti u Japanu, u kojemu je njome danas zaslađena većina napitaka, a potom se njena upotreba stala širiti jugoistočnom Azijom. Tu su počeli problemi za proizvođače šećera, ali i kompanije poput Monsanta, vodećeg svjetskog proizvođača umjetnih zaslađivača, ozloglašenog po tome što je u Prvom svjetskom ratu prvi pokrenuo proizvodnju opasnih kemikalija.

U intervjuu za Večernji list američki ekonomist i pisac William Engdahl u lipnju je proglasio Monsanto za najopasniju kompaniju u proizvodnji GMO-a u svijetu. Kako je upitan postao opstanak vrlo profitabilne industrije, počele su političke igre u centrima moći, jer se steviju, kao biljku iz prirode, nije moglo patentirati. 1985. kvintet američkih znanstvenika zaključio je da su metaboliti stevizoida kancerogeni. Iako je 1991. jedna druga skupina znanstvenika zaključila da je prethodno istraživanje plod manipulacije, da bi “pod tim uvjetima čak i destilirana voda ispala kancerogena” te da nema govora o tome da je stevija opasna za zdravlje, o čemu se pisalo i u Oxford Journals, američka FDA iste je godine, na traženje “anonimnog žalitelja”, zabranila upotrebu stevije i njenih pripravaka u prehrani. Na steviju se nije primijenila metoda FDA, utvrđena još 1958., da je sigurna svaka prirodna supstanca kod koje nisu prijavljene štetne posljedice, što je bio presedan.

Kod odobravanja aspartama također je učinjen presedan, ali potpuno drugačiji. Nakon njegova otkrića 1965., zbog sumnji da izaziva tumor na mozgu, oko njega su se koplja lomila do 1981., kada je Ronald Reagan za povjerenika FDA postavio Arthura H. Hayesa, koji je dopustio ograničenu upotrebe aspartama, e kako bi do 1996. bile skinute sve restrikcije.

Dozvola za život
Bolonjski centar za istraživanje raka “Cesare Maltoni” 2005. je okrivio aspartam za niz raznih karcinoma, a još se uvijek istražuju sumnje da izaziva i depresiju, hiperaktivnost, vrtoglavice, osipe, napadaje panike kao i još štošta te da utječe na razvoj epilepsije, multiple skleroze i Alzheimerove bolesti.

Legalizacija stevije u SAD, pak, nije uslijedila kao plod napora znanstvenika i građanskog aktivizma, nego tek nakon što su velike kompanije, pa tako i Coca Cola te Pepsi, uvidjele svoju računicu i najavile njenu upotrebu u svojim “sugarfree” proizvodima, zasićenima umjetnim sladilima. U međuvremenu je stevija u EU, pa i u Hrvatskoj, i dalje praktički ilegalna. Kao preparat za posebne prehrambene potrebe kupiti se može isključivo u biljnim ljekarnama.

Iz Ministarstva zdravstva ipak doznajemo da EU razmatra legalizaciju stevije, što je izgledno nakon što je to već učinio SAD i time dopustio zdrav i normalan život ne samo dijabetičarima nego cijelom čovječanstvu koje se zbog profita multinacionalnih kompanija desetljećima truje opasnim kemikalijama iz raznih proizvoda a da toga nije ni svjesno.