Godine formiranja proveo sam u Hercegovini u kojoj je moja obitelj obrađivala dosta zemlje. Na moju nesreću, uglavnom se radilo motikom pa sam veći dio ljeta provodio na njivi. Većinu stvari koje smo jeli proizvodili smo sami, ali nikakav se plod nije mogao usporediti s kavodom (tako u Hercegovini zovu rajčice) kad sazri u kolovozu: brao sam ih sa stabljike, onakve kvrgave, i jeo neoprane, vrele od sunca i bez soli. Kući bismo za večeru te iste kavode umakali u tanjur s krupnom soli i jeli ih poput jabuke.
Takav je način jedenja u hercegovačkim konobama ostao do danas, pogotovo u janjetarnicama. Na ulazu u Široki Brijeg nalazi se konoba Veseljak u kojoj se vrte neki od najukusnijih janjaca u tom dijelu svijeta. Obično se uz pečeno janje naruči ovo rajsko voće i kapula, pa vam konobar donese cijelu tu krvgavu, krupnu crvenu boginju, glavicu luka, a na sredinu ostavi tanjur s krupnom soli i onda svi umaču u njega.
U Zagrebu mi je prava muka pronaći nešto takvo jer su restorani uglavnom previše kruti i ne ispunjavaju želje svojih gostiju. Salate su rutinske, loše, s bezukusnim rajčicama s polica jeftinih trgovačkih centara, neki tvrdi grapolo ili beef, bez mirisa, okusa i boje. Jer i boja je kod rajčice važna: ako nije jarkocrvena, ne pridonosi koloritu jela, dapače, one blijedocrvene ga uništavaju. Tako da salate uglavnom preskačem, tu i tamo pojedem glavicu luka uz roštilj i to je sve.
Kako su rajčica i luk temelj salatnog svijeta, jako mi je čudno kad vidim da ljudi u trgovačkim centrima sumanuto kupuju skupe loše rajčice. Čudim se jer su tržnice sada pune domaćih rajčica koje su ukusom miljama daleko od ovih šopingholičarskih. Rajčica i mladi luk, posoljeni krupnom solju i paprom i preliveni s dosta maslinova ulja, savršena su salata. I ta se salata može jako lijepo obogaćivati: dodamo avokado, prepržene sjemenke buće, rikulu, bosiljak te pokoju krupnu kalamata maslinu ili krupniji plod kapara sa sjemenkama. Svakako bih izbjegao klasiku, krastavce i paprike jer ne pripadaju ovom sočnom svijetu. To bi bila jedna izvanredna mediteranska salata koja je zasitna, koloritna, zdrava i gurmanski neodoljiva. Znam da mnogi žele uz rajčicu vidjeti i mozzarellu, no ja ju ne koristim iz jednostavnog razloga što je jako masna; radije stavim puno maslinova ulja pa bi dvije intenzivne masnoće bile previše za želudac.
Rajčica je odlična i sama, posoljena, s par kapi jabučnog octa, pa se u nju umiješa kiselo vrhnje. Ali i mladi luk na isti način je odlična salata, toliko sočna da se može jesti sama, bez kruha. Rajčice, sada kada ih već ima u izobilju, treba koristiti i na brojne druge načine, ne samo za umake, juhe i čorbe, što je klasika. Recimo, izmiksane rajčice, blago posoljene i s nekoliko kapi tabasca izvanredne su za mamurluk. Naravno, rajčice s gradela su sjajne, od njih se može napraviti odličan sendvič: lepinja se razreže i malo popeče na gradelama, premaže kajmakom koji se u njoj topi poput mlijeka, a onda se na taj kajmak poslažu pečene rajčice. Odlične su i pohane, s jajima, u rižotu, ispod peke...
>>Neka samo pametuju o zdravoj hrani, ja volim da doručak pliva u maslu