Kada odlučite kako ćete konačno više pažnje posvetiti zdravlju i prehrani, mogli biste početi s odlukom da mahunarke budu češća namirnica na vašem meniju.
Stručnjaci ističu kako je malo namirnica koje se po nutritivnoj vrijednosti mogu natjecati s mahunarkama, koje su bogat izvor kvalitetnih bjelančevina s esencijalnim aminokiselinama, koje mogu zamijeniti i meso. Sadrže puno vitamina, posebice iz skupine B (i folnu kiselinu), minerala (kalcija, magnezija, željeza, cinka, selena) te vlakana (topivih i netopivih), što je u svijetu prezaposlenih, koji nemaju vremena za pravi obrok, itekako važno.
Preporuka stiže iz UN-a
Stoga nije čudno što je i UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) ovu godinu proglasila Međunarodnom godinom mahunarki, a podržao ju je i Europski parlament, zatraživši od Komisije da države članice u većoj mjeri informira o svojstvima i dobrobitima prehrane bogate mahunarkama poput suhog slanutka, graška, graha i leće.
Tvrdi se kako su dio zdrave prehrane, pomažu u borbi protiv pretilosti, prevenciji i držanju pod kontrolom kroničnih bolesti kao što su rak, dijabetes i koronarne bolesti. Usto, što nije manje važno, pozitivno utječu na okoliš jer sadržavaju elemente koji poboljšavaju plodnost tla.
Stara narodna izreka kako se i samo od graha može živjeti gotovo je točna – s dodatkom kruha te mlijeka za doručak i večeru dobili bismo dosadan, ali kvalitetan obrok, tvrde nutricionisti. No, porodica koju čini 20.000 biljaka, u koju spadaju i kikiriki, alfa-alfa i rogač, ali i neke „divlje“ vrste poput mimoze, crvene djeteline i brnistre, u svijetu sve više dobiva na važnosti. Potvrđuje to činjenica da se tržište 12-ak glavnih mahunarki u našoj prehrani, na čelu sa suhim grahom, lećom, graškom i slanutkom, u posljednjih nekoliko desetljeća gotovo udvostručilo – na oko 72 milijuna tona.
Godišnje se u trgovinama proda mahunarki u vrijednosti više od 120 milijardi dolara, a procjene su kako će proizvodnja do 2020. narasti na oko 75,9 milijuna tona, a do 2030. na 81,9 milijuna tona. Glavni proizvođači u svijetu su Indija, Kanada, Kina, Mijanmar i Brazil, koji zajedno drže više od polovice svjetskih usjeva pod tim kulturama, bez kojih siromašniji i napučeniji dijelovi globusa, poput Latinske Amerike, Afrike i Azije ne mogu. Na području EU pak, suhe mahunarke u 2014. uzgajane su na 1,5 milijuna hektara, svega 1% ukupne obradive površine. Podaci Eurostata iz srpnja 2015. govore kako je Bugarska u toj godini proizvela 3000 tona, Rumunjska 71.500 tona, Slovenija 1500 tona, Njemačka 283.700 tona, a Hrvatska 3400 tona, doznajemo od eurozastupnice Marijane Petir.
Mahunarke su neizostavan dio brojnih, pa i hrvatskih tradicijskih kuhinja – zvijezde su grah, grašak i mahune, u Dalmaciji i bob i leća, dok slanutak tek dobiva zasluženo mjesto. No umjesto domaćeg, na stolovima Hrvata kraljuje mahunasto povrće iz uvoza. Godišnje uvezemo oko 7 milijuna kilograma graška iz Gvatemale, Kenije, Maroka, grah iz Argentine, Kanade, Španjolske, leću iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, BiH, Češke... za 12 milijuna dolara.
– Naravno da nam to ne treba. Grahorice najmanje zagađuju tlo i savršene su za uzgoj na našim njivama. Budući da same poboljšavaju kvalitetu tla, možete ih sijati i na lošijoj zemlji, a kako imaju kratku vegetaciju, na istoj njivi godišnje dobijete i tri plodoreda – kaže Dragutin Dukić, koji danas okuplja požeško-slavonsku zadrugu Domaće blago, a njoj je lani najveći prioritet, na više od 300 ha, bio grah, većinom trešnjevac, te nešto zelenčeka i bijeloga.
– Zbog vremenskih (ne)prilika zadrugari i njihovi kooperanti lani su proizveli 250 tona suhog graha, no uz nove potencijalne kooperante, proizvodnja graha u Hrvatskoj već u ovoj će godini će rasti na 1500 hektara, dok je skromni cilj zadrugara do 2020. oko 2000 hektara i dvije do tri tisuće tona. Suhom grahu nekad cijena nije padala ispod 28-30 kuna, a danas ga u trgovačkim lancima prodaju i za 8 kuna.
Izvoz još uvijek stidljiv
– S takvim grahom unaprijed se zna da nešto nije u redu kad je tako jeftin. Star je, bezukusan i morate ga kuhati najmanje četiri sata, a naš 45 minuta do sat – kaže Dukić. Interes stranaca za hrvatski grah već sad je golem, samo su Slovenci lani tražili dvostruko više od ukupne proizvodnje Domaćeg blaga, oko 500 tona, a Talijani, gdje je „stidljivo“ krenuo prvi hrvatski izvoz graha, kupili bi i 5000 tona. Europljani su gladni dobrog i kvalitetnog graha i spremni su ga i platiti, objašnjava Dukić. Grah je lani u Hrvatskoj konačno barem svrstan u povrtlarske kulture i po hektaru se potiče s oko 5400 kuna. Grahorice koje se najčešće nalaze na stolovima Hrvata su grah koji je prenesen iz Amerike u Europu u 16. st. s krumpirom i kukuruzom. Najpoznatija je i najraširenija mahunarka u svijetu. Smeđi, bijeli ili crveni, jedan je od najboljih biljnih izvora proteina, siromašan kalorijama, mastima i natrijem. Klijanjem se povećava količina vitamina, osobito vitamina E i C. Sušenjem zrno ne gubi hranjive sastojke. Leća stiže iz jugozapadne Azije, a poznavali su je i faraoni. Prije 8000 godina pronađena je na arheološkom nalazištima Bliskog istoka, ali i u grobnicama faraona. Slanutak su u Europu donijeli Turci, a najviše ga cijene Španjolci.
>>Kuhajte uz Slano&Slatko: Vegetarijanski cannelloni koji se tope u ustima