Fotografije ispljuvavanja krvi, pacijenta na respiratoru, uništenih pluća, bolesnog novorođenčeta... dočekat će uskoro i pušače u Hrvatskoj kada kupe kutiju cigareta kako bi ih se upozorilo na posljedice pušenja.
A pušača je u nas više od 30 posto, što je među najvišim brojkama u Europi. Većina njih (više od 90 posto) primijetilo je zdravstvena upozorenja koja pišu na kutiji cigareta poput onog “pušenje ubija”, a četvrtinu su ona i potaknula da razmisle o prekidu s tom lošom navikom.
Međutim, dok je svijet došao do spoznaje i potvrde da je duhanski dim poguban za zdravlje, prošla su desetljeća tijekom kojih su reklame za cigarete bile dio hollywoodskog štiha, a sam proizvod prezentiran je poželjnim. Nekoć na jednoj od reklama sjedio liječnik u kuti za stolom u ordinaciji i uz poruku da je baš ta određena vrsta cigareta najbolja i prema preporuci liječnika.
Pušile su na reklamama i kućanice i A lista svjetskih glumačkih zvijezda. Pola stoljeća kasnije, svijetu je više nego jednom dokazana štetnost pušenja te epidemije s teškim zdravstvenim i financijskim posljedicama. Pitanje je samo može li se dramatičnim fotografijama doista nešto učiniti.
– Činjenica je da koliko god tehnološki napredujemo, s druge strane gubimo onaj humani dio i pravi interes za čovjeka pa tako i brigu za zdravlje. Sada smo se sjetili to promijeniti, ali mislim da je nekakvim šokantnim i dramatičnim fotografijama to nemoguće učiniti preko noći jer nije ni stvoreno preko noći
. Fotografije su trenutno “rješenje” jer slike djeluju šokantno i izazivaju strah. No, strah ne traje dugo – komentira prof. psih. Sanja Maroević iz Klinike za psihijatriju Vrapče, dodajući da za promjenu kvalitete života čovjek mora u sebi naći motivaciju jer strah nije emocija koja će na to utjecati.
Uostalom, za nekog straha i stresnog događaja ovisne osobe još će prije posegnuti za nečim za što su uvjerene da ih “smiruje”. Profesorica Maroević potvrdit će to objasnivši kako su psihologijska istraživanja pokazala da je zapravo manje važna činjenica koliko fiziološki psihoaktivne tvari čine organizmu nego što čine psihološki.
Kako će reći, naša nam očekivanja donose to da vjerujemo da će nam biti lakše ako si u stresnoj situaciji popijemo čašicu ili zapalimo cigaretu, no to je psihologija našeg uvjerenja, a ne sam utjecaj nekog sredstva na fiziologiju organizma.
Istraživanja posljedica pušenja počela su 60-ih godina, kada se u Americi krenulo s osvještavanjem o štetnosti te ovisnosti. Desetljeće poslije ondje je zabranjeno televizijsko reklamiranje i jačale su antipušačke kampanje.
No, iako sve javnozdravstvene adrese imaju jasnu politiku i strategije za smanjenje broja pušača, periodično se objavljuju i znanstveni radovi koji se bave, uvjetno rečeno, benefitima pušenja. Smanjen rizik od Parkinsonove bolesti jedan je od učinaka pušenja, što ne znači da ijedan liječnik preporučuje ovu ovisnost, no manji rizik od spomenute bolesti više je puta znanstveno analiziran.
Često se proučava i odnos pušenja i debljine. Utvrđeno je, naime, da pušači imaju manje problema s viškom kilograma, koji je također u modernom svijetu problem epidemijskih razmjera.
Studija s čuvenog Yalea utvrdila je da nikotin smanjuje apetit, hrana je lošijeg okusa i manje privlačna te su pušači manje skloni nešto prigristi između obroka nego nepušači, što pušači često navode kao alibi zašto ne prestaju pušiti.
A da malo stavite slike i na alkohol koji više ljudi ubije nego cigareta !!!!!!