Streptokokna angina

Definicija
Streptokokna angina, odnosno faringitis je akutna upala ždrijela (grla) koju uzrokuje bakterija streptokok. Da se točnije označi upala tonzila (krajnika) i ždrijela upotrebljava se i naziv tonzilofaringitis. U našoj medicinskoj terminologiji faringitis i tonzilofaringitis obično označuju blažu, odnosno virusnu upalu, a angina težu streptokokom prouzročenu bolest. Streptokokna angina se klinički manifestira upalnim promjenama u ždrijelu, koje obično prati visoka temperatura i glavobolja te jača grlobolja s otežanim gutanjem.

Uzročnik
Uzročnik streptokokne upale grla jest bakterija beta-hemolitički streptokok iz skupine A. Postoji mnogo vrsta streptokoka, a najvažniji uzročnici bolesti u čovjeka jesu streptokoki iz skupine A, u kojoj, također, postoji više antigenskih tipova. No, samo 30 do 40 % upala grla uzrokuje streptokok, a ostale respiratorni virusi u infekcijama gornjeg dijela dišnog sustava.

Epidemiologija
Streptokokna angina je vrlo česta i posvuda proširena bolest. Pojavljuje se tijekom cijele godine, ali češće u hladnijim mjesecima (zima, rano proljeće). Bolest se pojavljuje pojedinačno (mjestimično), ali i u manjim epidemijama. Djeca obolijevaju mnogo češće od odraslih, a najčešće školska djeca. U starijih od 40 godina streptokokna angina je rijetka pojava. Streptokok se od bolesnika ili kliconoše prenosi kapljičnim putem te izravnim ili posrednim dodirom. Odrasli bolest nerijetko dobivaju od djece, posebno u obiteljskim kontaktima. Nakon preboljenja angine stječe se imunost koja je tipno specifična samo za antigenski tip streptokoka koji je prouzročio bolest. Budući da postoji veliki broj tipova streptokoka, a preboljenje bolesti ne ostavlja trajnu imunost, od ove se bolesti može oboljeti mnogo puta. Štoviše, zapaža se sklonost, odnosno vrlo često pojavljivanje streptokokne angine u nekih ljudi.

Klinička slika
Inkubacija bolesti je kratka, iznosi samo 1 do 3 dana. Streptokokna angina počinje vrlo naglo, povišenom temperaturom, glavoboljom i umorom. Ponekad se u početku bolesti pojavljuje i povraćanje, osobito u male djece. Ovi opći simptomi, u pravilu, prethode lokalnim simptomima, među kojima je najvažnija grlobolja s otežanim gutanjem, a pri pregledu grla osobito se ističe crvenilo ždrijela s povećanim i razrovanim tonzilama (krajnicima) na kojima se vide nakupine gnoja (lakunarna angina). Za streptokoknu anginu karakteristično je povećanje limfnih čvorova na vratu, ispod donje vilice (angularni) koji su bolni pri dodiru. Bolesnici sa streptokoknom anginom, osim grlobolje, nemaju drugih znakova prehlade. Za razliku od bakterijskih, virusne su angine obično karakterizirane blažim simptomima i tijekom bolesti. Temperatura i drugi opći simptomi su slabije izraženi, grlobolja je obično blaža, eksudat na tonzilama je oskudniji i sluzav, a praćene su i drugim respiratornim simptomima, kao što su hunjavica, promuklost, kihanje i kašalj. Sa streptokoknom anginom povezuju se brojne komplikacije. One su prije bile mnogo češće, a danas se uz odgovarajuće liječenje antibioticima pojavljuju izuzetno rijetko. Streptokok se iz ždrijela može proširiti na susjedne organe, pa može prouzročiti upalu uha i sinusa, te peritonzilarni apsces ili prodrijeti u krv s nastankom bakteriemije i sepse. Posebno mjesto zauzimaju tzv. poslijestreptokokne komplikacije (reumatska vrućica, glomerulonefritis) koje se pojavljuju nekoliko tjedana iza streptokokne infekcije. Glomerulonefritis označuje trajno oštećenje bubrega s povišenjem krvnog tlaka, a reumatska vrućica upalu zglobova i srčanog mišića, nerijetko s trajnim posljedicama.

Dijagnoza
Dijagnoza angine obično ne zadaje veće poteškoće, jer su lokalni simptomi većinom jasno izraženi, a promjene u ždrijelu su pristupačne oku. S praktičnog stajališta, najvažnije je prepoznati i razlučiti streptokoknu anginu od drugih virusnih infekcija u gornjem dijelu dišnog sustava jer samo ona zahtijeva liječenje antibiotikom. Za virusne respiratorne infekcije karakteristična je pojava i drugih respiratornih simptoma, nastup bolesti je postupan, simptomi su blaži, a upalni eksudat u ždrijelu nije gnojan. Klinička dijagnoza streptokokne angine može se potvrditi mikrobiološki, dokazom streptokoka u brisu ždrijela. Razlike između streptokokne angine i virusnih infekcija gornjeg dijela dišnog sustava

Liječenje
U liječenju streptokokne angine lijek izbora je penicilin. Liječenje traje 10 dana. Samo ako postoji preosjetljivost na penicilin, primjenjuju se makrolidi ili cefalosporinski antibiotici. Primjenom antibiotika ne skraćuje se samo tijek bolesti, nego se sprječavaju i liječe komplikacija (otitis, sinuitis, peritonzilarni apsces, bakteriemija, reumatska vrućica, glomerulonefritis). Zato se streptokokna angina mora liječiti antibiotikom 10 dana, iako simptomi nestaju za 2 do 3 dana. Penicilin se primjenjuje u obliku intramuskularne injekcije. No, ovaj za bolesnika neugodan način primjene penicilina, danas se sve češće zamjenjuje uzimanjem lijeka na usta u tri dnevne doze. U težim i srednje teškim slučajevima bolesti liječenje se obično počinje intramuskularnom primjenom penicilina, a kad se opći i lokalni simptomi počnu povlačiti nastavlja se s peroralnom primjenom. Nezgodna je strana penicilinskih pripravaka za peroralno liječenje da se moraju uzimati triput na dan i to kroz 10 dana. No, kada se stanje bolesnika popravi, obično se prekida uzimanje antibiotika, ili se antibiotik ne uzima redovito. Alternativni antibiotici pri penicilinskoj alergiji, ili iz drugih razloga, jesu makrolidi i cefalosporini. Liječenje azitromicinom traje samo tri dana.

Sprječavanje
Što brža dijagnoza i liječenje streptokokne angine najbolje sprječava širenje i prijenos streptokoka. Zato bolesnik uz liječenje ne zahtijeva izolaciju, a pri pojavi angine u dječjem kolektivu ne treba svu djecu zaštićivati antibioticima. Preventivna primjena antibiotika preporučuje se samo pri vrlo učestaloj pojavi angina u obitelji (“ping-pong infekcija”) i to zbog eradikacije (iskorjenjenja) streptokoka u svih članova obitelji istodobno. U bolesnika s vrlo čestom pojavom streptokokne angine valja učiniti kirurško odstranjenje krajnika (tonzilektomija). Ne postoji cjepivo.