Cijelu predškolsku godinu, dok je pohađao vrtić, danas osmogodišnjem Tadeju roditelji su puno pričali o školi, kao o mjestu gdje će upoznati puno novih zanimljivih prijatelja i naučiti toliko novih stvari.
Rano ustajanje
– Šetali bismo se često oko škole, koja je na putu prema parku, razgledavali je. Na taj način razbijali smo mu strah koji je donekle imao od polaska u školu, jer nije išao u kvartovski vrtić, već onaj bliže mom radnom mjestu, pa nije poznavao nikog tko će ići s njim u školu – objašnjava mama Ivana Haničar Buljan, 42-godišnja arhitektica, kako su u njihovoj obitelji pripremali dijete za lanjski polazak u prvi razred osnovne škole.
Kad je počela školska godina, malo su morali promijeniti navike i raspored, naime, do tada je Tadej išao spavati oko 22, a u vrtić dolazio oko devet sati, međutim, sada se sve moralo pomaknuti za sat vremena unaprijed. Prvo polugodište to jest bio problem, Tadej se s mukom ujutro ustajao, pa bi bilo dobro unaprijed djetetov raspored uskladiti s ranim ustajanjem. Domaću zadaću i ono što bi toga dana radio u školi, Tadejevi su roditelji kontrolirali, ali tajno.
– Pregledali bismo kad on zaspi, jer smo tako htjeli razvijati njegovu samostalnost, da on sam misli na to što mu je obveza a ne da se oslanja na nas. Nismo ga zapitkivali je li napravio svoju zadaću niti ga podsjećali na nju. Ne mogu zamisliti da sjedim svaki dan s njim nad zadaćom, smatram da tako nikada neće naučiti samostalno izvršavati svoje obveze. U prvom razredu osnovne, istina je, sve naprave u produženom boravku, a vikendom im učiteljica zadaje minimalno zadaće, i glavna mu je obveza da stavi knjige za sutra u torbu, odnosno da provjeri što je po rasporedu – priča Ivana. A kad bi i vidjela da je Tadej zaboravio neku knjigu, ne bi mu rekla, već bi pustila da se nauči na greškama. Jednom je zaboravio knjigu i učiteljica je to primijetila, što je njemu bilo jako krivo jer obožava učiteljicu i stalo mu je do toga što ona kaže. Dakako, svako dijete je različito, napominje Ivana, pa da su oni slučajno uočili kako Tadej ne izvršava svoje obveze prema školi, svakako bi pojačali svoj nadzor nad njegovim zadacima.
Dijete osjeti sigurnost
Dvoipolgodišnja Tadejeva sestra Sofija na čuvanje je počela odlaziti s osam mjeseci, kako bi je pripremili za jaslice u koje je krenula kasnije.
– Odvajanje treba početi postupno, prvo s kraćim razmacima od po sat ili dva, da malo dijete shvati da će se mama vratiti. Ne treba se dugo opraštati s djetetom i oklijevati jer ono plače, već treba pozdraviti se i otići. Naime, djeca brzo prestanu plakati kad roditelj ode. Važno je da si siguran gdje dijete ostavljaš, mi smo poznavali tete u vrtiću pa smo imali povjerenja, a dijete onda to i osjeti – kaže Ivana.
Ovo mi ne zvuči kao eksperiment, već ljudi uče dijete odgovornosti umjesto da mu pišu zadaću. Vjerujem da će ovo dijete biti bolje odgojeno od onih kojima mame stavljaju knjige u torbu umjesto njih i svađaju se s učiteljicama da "kak je dobio 3 a kod kuće je sve znao".