Šveđanin, vlasnik restorana s Michelinovom zvjezdicom, sjedi u Požegi u Zlatnom Lugu i – večera. Eto ga, stol do. Vidi se da čovjek uživa, a kad čuješ da ima takvu “titulu”, jasno je da se taj najeo ukusnih stvari u životu. A tu – specijaliteti fina domaća juha, rižoto od podolca, divljač i vinogradarski ćevap.
Otkud on ovdje?
– Čovjek je došao da bi od naših vinara iz Zlatne doline kupio vina za svoj elitni restoran u Švedskoj. Pa ima li bolje reklame za našu Požegu? – pita se vlasnik Zlatnog Luga Thomas Heinz Pandžić (52).
Zove u podrum. Među buteljama čaše, na svakoj piše drugo ime.
– To su kumovi. Kad krstimo mošt, onaj kojeg odaberemo za kuma mora naiskap popiti bokal vina! Nema bez inicijacije, ha-ha. Eto, vidi. Igor, Željko, Aljoša, Ivica... Kad navrati, pije što god želi. Naše vino ili Krauthaker, Kutjevo, Adžić, Galić... Ne može promašiti, najbolja su bijela vina iz Zlatne doline – govori Thomas.
Ribnjaci, jezero za kupanje, čak i igralište za nogomet. Mjesta za roštiljanje. Pa i jedino kamp-odmorište u Slavoniji. Smještaj, bazeni. Sve u 70 hektara, a mjesto tek treba privući izletnike.
Restoran je razlog zbog kojeg se prolazi pokraj table Donji Emovci nedaleko od središta Požege.
– Kao klinac išao sam s roditeljima na izlet u Luisenpark pokraj Mannheima. Imao sam 12 godina. Oduševilo me to mjesto. I rekao sam – kad narastem, želim imati i ja takvo izletište. Eto, 40 godina kasnije, ispunio sam san iz mladosti – kaže Pandžić.
– U to sam doba, u osnovnoj školi, radio kod nekih seljaka u Njemačkoj, vješao duhan, hranio stoku. Plaća mi je bila šest njemačkih maraka po satu. I tim sam novcem starijem bratu Paulu kupovao knjige za školu, mlađoj sestri Jannette haljinu... Brinuo sam se. I maštao o svojem parku... Eto, malo pomalo, danas imamo jelene lopatare, slavonsko-srijemske podolce, crne slavonske svinje Pfeifer... Tu, u jezeru, plivaju tri zlatna šarana. Ribič koji ga ulovi, dobiva besplatnu večeru. No, šarana mora vratiti u jezero. Eto, neki dan smo imali i kolinje – kaže vlasnik.
Leo (27), jedan od trojice sinova i voditelj Zlatnog Luga, kaže:
– Vinogradarski je ćevap naš forte. Eno ga tamo, vrti se, sad će biti gotov... Okusi Slavonije privlače naše goste. Kulen, šunka, slanina, čvarci! I to sve domaće. Pa ja sam, eto, neku večer do tri ujutro rezao čvarke!
Razgovaraju otac i sin, da ne bude da samo rade.
– Česti su nam gosti dečki iz klape Cambi. Pa oni zapjevaju. Pa zapjevamo mi. S jednog stola čuješ “Projdi vilo”, a s druge, naše, “Inati se, Slavonijo”.
I tko bolje pjeva?
– A oni... Ali, mi bolje kuhamo!
Istina, ako se negdje dobro jede, to je ovo mjesto. Preporuka!
U Zlatnom Lugu se ne jede dobro nego odlično. Nekoliko puta sam bio tamo i doći ću opet :)