Neoprezni prolaznik neće baciti drugi pogled na jednu malu kućicu zaklonjenu pokraj puta. Malo bolji promatrač zapazit će da na ulaznim vratima piše atelijer Caudija Franka. One koji se odluče ući dočekat će istinski umjetnički svijet. Pravi kreativni nered. Prostorija koja miriše na boje podređena je samo jednom – likovnom stvaralaštvu. Nekoliko štafelaja, platna, boje, kistovi, skice, a u sredini Claudio s violinom u ruci. I sam je parket njegovo platno. Mrlje su posvuda. Radi nagle i razdražljive pokrete kistom, a, opet, nepogrešive. Ljevak je. Slika po cijeli dan. Ali ne jednu, nego na desetke slika. Prije nego što se primio kista, završio je glazbenu školu i svirao u kazališnim orkestrima po Hrvatskoj, Italiji i Španjolskoj. U 36. godini života upisao je priznatu likovnu akademiju Brera u Milanu. Diplomirao je u samo dvije i pol godine. Jedini je u bivšoj državi slikao na 34 metra dugom platnu. Živio je u Parizu četiri godine. Izlagao je s Yoko Ono, ali nije tada znao, kaže, da je to \"ona Lennonova\".
Prije tri je godine završio jedan impresivan projekt. U 365 dana napravio je ciklus s tri tisuće ulja na platnu.
– E, idući je plan u 2020. napraviti četiri tisuće – najavio je Claudio.
Voli, kaže, izazove. Tako je jednom prilikom naslikao sliku u samo dvije i pol minute. A najmanju je oslikao u tek centimetar i pol platna. Ratne 1992. godine naslikao je muški akt. Nazvao ga je \"Muškost\".
– Tada je to bilo nešto revolucionarno – kazao je dok je ispred platna pozirao našem fotoreporteru i istodobno slikao. U samo je petnaestak minuta živopisnim bojama predstavio svoju kuću.
U jednom kutku atelijera stoji i stalak na kojem su položene note. Opušta se svirajući violinu. Već četrnaest godina ima atelijer i galeriju u Voloskom kod Opatije. Voli svoje mjesto i najviše ga inspirira. Svi ga mještani znaju. Pravi je boem. Imao je izložbe po cijelom svijetu, a osvojio je i brojne ugledne nagrade.
– Jednom sam prilikom slikao u gradu na otvorenom. Neki su mi se prolaznici smijali. Dobacivali su \"kako to slikaš\", \"to može i malo dijete\", \"kakvi su to pokreti ruke\"... Izgledalo im je valjda kao da bezveze mlataram kistom po platnu – prisjetio se Claudio te dodao kako je za istu sliku dobio nagradu Istria Nobilissima.
No, ima, kaže, širok krug obožavatelja.
– Otvoren sam u korištenju boja. Mislim da ljudi to vole – zaključuje osebujni umjetnik.
Ima troje djece. Dvoje ih je krenulo glazbenim stopama. Tko zna, kaže, možda se netko od njih primi i kista. Glavni mu je moto da nikad nije kasno. Claudio će za nekoliko mjeseci napuniti 73 godine.