Vabriga, imate li puno briga? – pitamo na ulazu u mjesto.
– Imamo, ali slatkih briga! Samo slatkih... – smiju se domaći.
Večernjakova turistička patrola stigla je do svoje posljednje destinacije ovog ljeta, a posljednji dan putešestvija od Molunata sve do Savudrije proveli smo u – Vabrigi. Bez ikakvih briga.
– Nema Tara bez Vabrige i nema Vabrige bez Tara. Imamo i mjesto koje se zove Frata, ali ono nije stalo na tablu, oni su najmanji pa piše samo “Tar-Vabriga” – kažu.
I dinosauri tu guštali uz plažu
Možda je žuta tabla tu na ulazu u mjesto na ušću Mirne u more premalena da bi napisali imena svih mjesta (još i Gedići, Perci, Rošini), no iza table krije se – najveći hrvatski kamp, jedan od najvećih u Europi. Valamarov Lanterna Premium Camping Resort velik je kao i – grad! Impozantno.
– Gradonačelnica, tako me zovu naši gosti – smije se Danijela Zgrablić (47), direktorica kampa.
– 28 godina sam u kampu, krenula sam od mjenjačnice gdje sam mijenjala šilinge, lire, forinte i marke s 18 godina i, eto, postala “gradonačelnica” kampa.
Kako i neće biti gradonačelnica, tu ljetuje više od 10 tisuća ljudi. Više nego stanovnika u Pitomači, Podstrani, Konavlima ili – Brezovici kraj metropole... Guštaju tu gosti ispod borova, hrasta i crnike.
– Nemamo osjećaj da je kamp toliko velik, ali kad bismo krenuli istraživati, mogli bismo se i izgubiti... – smiju se na plaži.
U kampu je i – privatna kuća. Susjeda Nerina živi usred kampa. Živjela je tu i prije 50 godina, 1971. kada je kamp počeo raditi. I ostala... Život usred kampa.
– Obitelj Brune Bolcija iz Trsta tu ljetuje još od 1969. godine, kada nije bilo kampa! Tada su kampirali u divljini, u međuvremenu je izrastao cijeli kamp. Gospođa Togni tu je tridesetak godina, a Slovenac Dušan više od 40 godina – govori Sanja Stojnić (41) iz kampa. Ali i iz – Vabrige.
– Gosti vole istarsku malvaziju i maslinovo ulje više nego mi domaći! Eto, dobili su od nas u kampu i stablo masline, ali su rekli: “Nećemo je nositi u Kranj, ostat će tu na parceli D196!” Nema više šatora, rijetki su takvi gosti. Percepcija kampera je još uvijek da su to ljudi iz šatora, ali ne... Njihova je platežna moć i veća od gostiju koji odsjedaju u luksuznim hotelima pa u kamp znaju dolaziti i s kamp-kućicama koje su preuređeni autobusi, vrijednima i do 700 tisuća eura... – govore kamperi pa nabrajaju:
– Čovjek dođe s kamperom od 16 metara, u kojem ima i garažu za Smart Two! Auto u kampici!
Generacije ovdje ljetuju, ljudi koji su nekad ovamo dolazili kao mališani, a sada su tu s – unucima. Puno je pola stoljeća, tu se i četiri generacije odmaraju.
– Radim u kampu maltene od početka, od 1978. godine. I krenuo sam od rampe, pa preko šanka, a sada mi je posao hortikultura – govori Dario Radešić (60).
Koliko živice ima u kampu?
– Mjerili smo jednom, ima otprilike 300 kilometara, što je kao do otoka Paga! – smije se Dario.
Prva žena kampa veličine grada govori:
– Ako ćemo se šaliti, pa i dinosauri su tu kampirali prije šezdesetak milijuna godina. U uvali Kopalo pronađena je stopa dinosaura – govori gospođa Zgrablić.
Lijeva ili desna stopa?
– Istraga je još u tijeku! – smiju se Danijela i Sanja.
Vidi se i Sv. Marko u Veneciji
Sjajna je ovdje atmosfera, ljeto, društvo, nema tko tu ne uživa. Pa i Rimljani su tu imali ladanjske kuće, štoviše vile, pa čak i tvornicu amfora, jer su maslinovo ulje vozili kući (kao danas Slovenci). Jedino kad krenu šišati živicu dugu 300.000 metara, taman kad završe posao, već im naraste na drugom kraju. I što tada?
– Navikli smo, nije problem!
Iz tarske crkve sv. Martina vidi se crkva sv. Marka u Veneciji! Martin gleda Marka. Pogled prekrasan.
– Alpe vidimo na dlanu kad je lijepo vrijeme. A mjesto se zove Vabriga jer bi se ribari, kad bi se vraćali kući, gospođama rekli: “Idemo va brege.” Gore u brijeg.
U mjestu Vabrigi je mirno. Gore u Taru još ima nešto muvanja, ali na plaži je divota. U gradu na plaži, gdje plaže ima punih 10 kilometara, čovjek bi mogao živjeti. Ma i doseliti se. Preseliti... U grad kampera. Na plaži.
Ima i ova sisu!