Riblji restoran ‘Sveti Mikula’, odnosno ‘Sveti Nikola’, na istoj je punti tu u Raklju već desetljećima, vjerojatno i više od stoljeća, jer i šukundjed današnje vlasnice tu je imao – oštariju. Tu se jede i pije od pamtivijeka. Danas, sjajno, restoran je ovo za koji rijetki znaju, nije ga lako iz prve pronaći na rtu, no isplati se dati si truda...
– Pradjed je imao kamenolom, pa je izvozio kamen za Veneciju. Tu su u uvali nekad bili stari jedrenjaci. I svi su bili ribari, i djedovi i otac Mio, sad su i moja braća. Pa u doba mog šukundjeda ovdje je bila oštarija, ali više ne znamo što se točno jelo – govori Liza Šebelić (48) pa dodaje:
– Djed Nikola, odnosno Mikula, bio je svjetioničar, imao je malu barku na vesla.
U restoranu pomažu i majka mira, suprug Ivan je chef, a pomažu sestra Lucija, sin Luis...
– Dugo smo tražili kuhara, a ja sam se igrom slučaja udala upravo za jednog od najboljih! – smije se Liza, i sama ribarica od malih nogu. Riba je ponos ovog mjesta, jedu se tu rižoti od školjaka kunjki, dondola, dagnji i Jakobovih kapica, zatim hobotnica na salatu na rikoli, ali i orade, brancini...
Koji je najveći brancin?
– Ima ih i po sedam kilograma, od njega se može najesti 15–ak ljudi... – govore ribari restorateri. Za svaku preporuku.
Laze gubban!