Ljudi su se bojali da ćemo mi, kad se otvori Pelješki most, ostati bez gostiju jer će nas turisti zaobići, al' ja sam govorio da će on i nama donijeti dobro. Gužve na granici više nema, a kod nas sve puno. Vrhunska je ovo godina – zadovoljno, promatrajući plažu punu kupača, izgovara Antonio Kovačević, "kralj morske zabave" u Kleku, mjestašcu koje ove godine slavi svoj 700. rođendan, a nalazi se tik do Neuma, na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom.
Najpopularnija općina
Klek je u sastavu Slivna, trenutačno najpopularnije općine u Hrvatskoj jer je u njoj i Pelješki most. Kovačević je pak više od dva desetljeća koncesionar na plaži u Kleku, ima tu akvapark, iznajmljuje pedaline, banane, kolutove za vuču... zbog čega se stalno ustaje sa stolice i pogledava prema moru, da vidi je li netko slučajno prešao zamišljenu morsku granicu i iz Hrvatske otpedalirao u Bosnu i Hercegovinu.
– Na pedalini je karta, da ljudi prate dokle smiju. Uostalom, kamere su svugdje i mogu reći da država ovdje funkcionira, a ponekad navečer prati i kakav crni čamac koji svašta prevozi – kaže Antonio. Turisti najviše vole otpedalirati do obližnjeg otočića, ondje se iskrcati i fotografirati, za uspomenu.
– Na tom je otočiću nekada davno bio svjetionik, ali su domaći stavili križ i sad misle da je to kapelica – kaže Antonio dok iz njegova glisera gledamo Klek s morske strane. U ovom je mjestašcu nekoć bilo turističko naselje s hotelom, diskom, bungalovima i svim popratnim sadržajima u kojima su uživali i stari i mladi. No naselje je doživjelo sudbinu poslijeratnih priča iz Hrvatske, hotel više ne radi, a u Kleku govore da su kamate na dugove prešle vrijednost imovine... Turističko naselje, vidimo na parkirnoj karti, nadležno je za naplatu parkinga, a dnevna je karta 30 kuna. Nasuprot parkirališta nalazi se igralište, očito nekad u sklopu naselja, na kojem je praznih kutija cigareta i papira na kojima se vidi da su na istome mjestu promijenili nekoliko godišnjih doba...Turisti prigovaraju i zbog toga što pošta radi tri dana u tjednu, po tri sata pa nemaju gdje promijeniti novac.
Bungalovi turističkog naselja su u funkciji, početkom srpnja baš su bili došli autobusi puni Ukrajinaca, nedavno su se na večeri u restoranu naselja zajedno našli Ukrajinci i Bjelorusi pa se pazilo hoće li sve mirno proći, no mještani kažu da su normalno razgovarali. Na samoj je plaži otvoren hotel Plaža, ostatak je smještaja kod privatnih iznajmljivača u sobama, apartmanima i vilama s pet zvjezdica i bazenima. Gosti su ponajviše pripadnici srednje klase (ako takve još uopće ima), ovamo dolaze obitelji iz Bosne i Hercegovine, Poljske, Češke, Slovenije, Mađarske... Domaćih je gostiju malo, izuzev onih jednodnevnih iz okolice – Metkovića, Opuzena... koji tu dolaze na kupanje. Ostalima je Klek daleko. Početkom kolovoza svi su smještajni kapaciteti bili popunjeni. U sezoni apartman za pet do šest osoba po danu stoji između 80 i 120 eura, u predsezoni je upola jeftinije. Početkom kolovoza mjesta nije bilo nigdje.
– Mi smo najveći i, ako kod nas nema mjesta, znači da je sve puno – s recepcije apartmanskog naselja Bonaca otpravlja nas zaposlenica dodavši još i kako je u sezoni najam kod njih 100 eura. Bez obzira na cijene neusporedive s onima u Dubrovniku, i Klek se poput bisera Jadrana nalazi u turističkoj A zoni, što znači da su nameti iznajmljivačima na obje adrese gotovo pa identični.
– Kod mene je ležaljka 35 kuna, u Dubrovniku 200, moji su suncobrani 55 kuna, dolje 150... – uspoređuje Antonio negodujući zbog takvih kriterija pa okrećemo na ljepše teme.
Utvrda Smrden
Na primjer, u Klek često navraćaju dupini, neki dan su ih vidjeli šest, a Antonijeva sestra nedavno je uz jednog plivala. Turistima se sviđa i utvrda Smrden grad izdignuta iznad samog Kleka pa se vole popeti na stari put koji je nekoć spajao dolinu Neretve s dubrovačkim primorjem. Vole i ljetna događanja, poput ribarske fešte na kojoj su za posjetitelje besplatni vino i pržena riba. No pitate li djecu, njima je ipak najdraži Kovačevićev vodeni park.
Malo kad se zasite mosta neće svi ljudi ići preko mosta jer je dalje. Kad god smo mi prolazili nije bilo gužve na granici u Neumu. Jednom ćemo proći preko mosta da ga vidimo i nakon toga opet starom cestom, jer ruku na srce nema se Bog zna šta vidjeti putujući tom cestom preko Pelješca.. Jedina bi prednost bila kada bi preko mosta išla brza autocesta.