Svoj će rodni grad opisati idealnim i za mlade i za stare, za obitelj. Tako ga sada vidi, no imao je faza kada je razmišljao da ga napusti pa su mu se po glavi vrtjele i Italija i Švedska, a i Španjolska mu je bila lijepa:
– A onda sam se zaljubija. Cura studira – veselo će 21-godišnji Dorijan Dukić o razlogu zbog kojeg je ipak odlučio ostati u Zadru.
Teško bez mora i otoka
Kad malo bolje promisli, reći će i da su njemu i Zadar i njegova županija najljepši. Sve mu je nadohvat ruke, hvali ljude, oduševljava ga to što ima puno otoka, a o Dalmatinkama iz prethodno spomenutog razloga "ne smije" previše govoriti.
– Zimi, kad nema gužve, za deset minuta možeš doći s jednog na drugi kraj grada. Ljeti je druga priča – kaže.
Jedan od njegovih najboljih prijatelja Jakov Mađarić živi u dvadesetak kilometara udaljenom Ninu, kamo se doselio iz Donjeg Miholjca i planira ostati u Zadarskoj županiji.
– Na prvu mi uopće nije lega'. A sad dosta radimo skupa i praktički mi je Jakov najbolji prijatelj – kaže Dorijan.
Njih će dvojica zajedno napraviti i šezdeset sekundi filma za projekt Moja.hr kao ovogodišnji predstavnici Zadarske županije:
– Zanimljivo nam je to što video traje jednu minutu. Popularnost tih kratkih formi najbolje se vidi po TikToku. A i koncentracija je ljudima pala na 15 sekundi, ako ih do tada ne zainteresiraš, ni nećeš – objašnjava Dorijan Dukić zvani Doky, s kojim smo se našli u zadarskim Arbanasima, na Punti Bajlo, u kafiću uz more nedaleko od gradske šetnice Karma.
U ovaj dio grada voli doći pa kaže da ni ljeti tu nije tako velika gužva kao u središtu. No zanimljivo je bilo kad smo se dogovarali gdje ćemo se uopće naći. Naime, Dorijan se pokušao sjetiti nekog kafića, ali mu to baš i nije pošlo za rukom jer u kafiće gotovo da i ne zalazi. Vrijeme koje bi ondje proveo koristi za stvaranje kompjutorske glazbe u svome kućnom studiju, sviranje, montiranje videouradaka, putovanja...
Glazbom se bavi odmalena, još otkako mu je djed iz Rusije donio sintesajzer. Išao je u glazbenu školu, ondje svirao klavir, a gitaru i bubnjeve kod kuće. U Prirodoslovno-grafičkoj srednjoj školi završio je za medijskog tehničara, zatim se u Zagrebu upisao na MPA – akademiju glazbene produkcije. Umjesto godine, zbog pandemije je edukacija bila ubrzana i trajala je šest mjeseci.
– Svidjelo mi se u Zagrebu, grad je predivan, mentalitet Zagrepčana mi odgovara, gostoprimstvo me oduševilo. Bio je to lijep period mog života i taj kratkotrajni samački život promijenio mi je način razmišljanja. Tko se želi više razvijati, naravno da ide u Zagreb. Ipak, ja ne bih u njemu mogao živjeti – iskreno će.
Centar svita
Kao i svakom Dalmatincu, i Dorijanu je teško zamisliti život bez mora. I bez otoka zadarskog arhipelaga:
– Svaki od njih ima svoju kulturu, riječi, priče, običaje... Moja je majka s Rave, iz "centra svita" – kaže prepričavajući nam kako su nekoć ljudi vjerovali da kroz Ravu prolazi osovina oko koje se vrti cijela zemlja.
Da bi osovinu dobro podmazivali da nastavi s vrtnjom i da Zemlja ne stane, stanovnici ovog otoka smještenog između Iža i Dugog otoka u rupu su ulijevali ulje, da podmažu osovinu.
– Danas je na trgu ploča na mjestu gdje je "centar svita" – objašnjava Dorijan, kojeg oduševljavaju priče slične ovoj, a koje svaki otok ima.
Slušajući ga kako govori o svome kraju, pitamo što bi sve u svojoj županiji pokazao nekome tko je ovdje prvi put. Uz obvezan posjet Zadru i njegovim prepoznatljivim vizurama kao što su crkva svetog Donata i katedrala svete Stošije te Pozdrav suncu, Morske orgulje, Trg Pet bunara, Kalelarga... odveo bi on gosta po otocima, na rafting na Zrmanji, pokazao mu mjesta poput Sukošana, sela u zadarskom zaleđu, Ravne kotare, Vransko jezero... Zapravo, najradije bi mu pokazao svaki kutak jer svugdje će pronaći nešto lijepo i zanimljivo. Baš kao što je i njegov prijatelj Jakov Mađarić pronašao:
– Sad će moji Slavonci reći da sam ih možda malo i izdao. Ali, ljudi moji, raditi u Dalmaciji i zapravo cijelo vrijeme biti na godišnjem nekome je nespojivo, ali meni je odlično zato što svaki dan nakon posla mogu sjesti i gledati more, Velebit i uživati u Zadarskoj županiji – kaže Jakov, koji ovdje, kao i Dorijan, namjerava i ostati.