Uskrs, koji ove godine pada zadnji vikend u ožujku, za Hrvate je posebno doba godine, obilježeno običajima i tradicijom koja se prenosi generacijama. Uskrsno vrijeme počinje korizmom koja traje 40 dana. Ima snažnu simboliku ponovnog rođenja, novog života i novog početka. Uz Uskrs se vežu mnogi simboli i obredi koji se održavaju već nekoliko stotina godina, piše Croatia Week.
Iako je Uskrs najveći kršćanski blagdan, njegova je tradicija spoj različitih drevnih utjecaja iz cijeloga svijeta koji simboliziraju proslavu novog životnog ciklusa uslijed proljetnog buđenja prirode. Mnogo ljudi slavi Uskrs, bez obzira na vjersku pripadnost obitelji, za bogatim blagdanskim stolom.
VEZANI ČLANCI:
Nakon karnevala dolazi Čista srijeda, kojom počinje razdoblje posta i molitve, čišćenja i odricanja od obilja, a svoj vrhunac doživljava u Velikom tjednu, odnosno Uskrsu. U razdoblju korizme i posta jela su skromnija, slastice posne, a meso se čuva za uskrsni ručak.
Veliki tjedan počinje Cvjetnicom, nedjeljom prije Uskrsa, a jedan od običaja koji spaja vjeru i prirodu je umivanje vodom s laticama cvijeća i raznim drugim biljem. Svježe ubrano proljetno cvijeće stavljalo bi se u lavor s vodom i djevojke bi se umivale. Okitio bi se i bunar.
Cvjetnica je imala svoje posebne običaje od kojih je samo dio sačuvan do danas. U crkvu su se na blagoslov donosile grančice, najčešće maslinove, te cvijeće, grančice bršljana, drijena i drugog bilja. U narodu je do danas ostalo vjerovanje da blagoslovljene grančice mogu zaštititi dom i obitelj od zla.
GALERIJA: 5 savjeta s kojima ćete sigurno uštedjeti ovog Uskrsa, a imati pravu blagdansku gozbu
Tradicionalni cvijet Uskrsa je ljiljan koji simbolizira čistoću i nevinost, a mnogi će poljskim cvijećem ukrasiti stol. Tradicija Uskrsa vuče korijene iz pretkršćanskog razdoblja, a hrvatski običaji inspirirani su germanskom, skandinavskom i slavenskom kulturom. Običaji se razlikuju od kraja do kraja, ali svima je zajedničko priprema za dolazak Uskrsa, posveta jela i bojanje uskrsnih jaja.
U Velikom tjednu crkvena zvona nisu zvonila, radili su se samo kućni poslovi i nije se išlo u polje. Od davnina se njeguje običaj pospremanja kuće i čišćenja te odlaska u crkvu na ispovijed kako bi ljudi očistili svoju dušu od grijeha. Unatoč svoj raznolikosti običaja u Velikom tjednu, svima je zajednički post. Meso se ne jede, ali se pripremaju riblji specijaliteti.
U Slavoniji se na Veliki četvrtak pekao kruh i vezivala crkvena zvona, a petkom se postilo i jela riba. Dan prije Uskrsa djeca su brala travu i od nje pravila gnijezda u koja su im roditelji tijekom noći ostavljali darove.
Tradicionalno su se pjevale i prigodne pjesme, primjerice napjevi o Muci Gospodnjoj, poput Stala plačuć’ tužna mati. U Vinkovcima su djevojke vikendom kod kapelica i u gradu pjevale Gospin plač i muka Isusova, a pridružili bi im se i momci pa su zajedno pjevali i igrali određene igre uz posne slastice.
Župa dubrovačka bila je poznata po posebno pletenim palminim grančicama, tzv. pomama, čemu su se najviše veselila djeca koja su za Uskrs dobivala dva uskrsna jaja za jednu pomu. Nažalost, umijeće pletenja grančica djelomično se očuvalo u južnom dijelu Hrvatske.
U Zagorju je tada vladalo veselo ozračje, bojala su se uskršnja jaja. Ponegdje u sjeverozapadnoj Hrvatskoj nakon duge noći ranom se zorom pale uskrsni krijesovi, tzv. Vuzmenke od bora ili piramide od cjepanica, a u Dalmaciji se prave klepetaljke i čegrtaljke.
Na Veliki petak u Dalmaciji se pripremaju pandora, orada, oslić, hobotnica i lignje, uz povrće i krumpir. Maneštra od slanutka i bakalar poslužuju se u Istri od davnina. Oni koji si nisu mogli priuštiti ribu, pripremali su jela od kupusa.
Blagoslov jela jedan je od najstarijih pučkih i crkvenih običaja koji se održao do danas tijekom proslave Uskrsa. Na Veliku subotu ili u rano uskrsno jutro vjernici u crkvu nose hranu na blagoslov, koju kasnije konzumiraju za doručak sa svojom obitelji. Neki molitvom blagoslivljaju hranu u svom domu.
Narodni običaj koji je i danas prisutan u svim krajevima Hrvatske je bojanje uskršnjih jaja. Mnoge tehnike ukrašavanja jaja prenose se s koljena na koljeno. U prošlosti su se za bojenje koristila prirodna bojila. Najzastupljenija je bila crvena, koji se dobivala od ljuske crvenog luka, cikle ili cikorije. Neki su jaja ukrašavali kuhajući ih s laticama cvijeća. Za zelenu boju koristili su špinat, poriluk ili koprivu, a tamnosmeđu će napraviti hrastova kora. Za dodatni sjaj naši su stari koristili komad slanine.
U Podravini su mladići darivali uskrsna jaja djevojkama, a one bi ih ponosno stavljale na prozor. Uskrsna jaja u Dubrovniku su se ukrašavala voskom. U Međimurju su se crna uskrsna jaja radila od bobica bazge, duda ili čađe.
Uskršnja jaja sa sobom nose mnoge običaje. Uz darivanje, svakako je najraširenije tucanje jajima. U Zagrebu i okolici nekada se tucanjem jajima označavala prekretnica u vremenu, pa se time označavalo i vrijeme.
VEZANI ČLANCI:
Blagdanski stol
Na sam Uskrs na blagdanskom će se stolu u većini hrvatskih gradova naći kuhana šunka, jaja, mladi luk, svježi sir i rotkvice. Jedan od najpoznatijih uskršnjih simbola je janje koje se povezuje i sa židovskom Pashom. U davna vremena Židovi su za ovaj blagdan žrtvovali janje. Jedenje janjetine za uskrsni ručak u srednjem je vijeku postalo običaj na papinu dvoru, a s vremenom i u mnogim europskim zemljama sve do danas, pa tako i u Hrvatskoj.
U Slavoniji ćete jesti i francusku salatu, pogačice i kulen, a ponekad se na košaru s blagoslovljenom hranom stavljala krpa koja bi se kasnije bacala na voćke kako bi rađale zdravije plodove, te su ljuske blagoslovljenih jaja stavljali u zemlju da bolje rađaju.
U Zagorju je bio običaj oblačiti se u novo ruho kao simbol duhovne čistoće stečene u korizmi. Tradicionalno se i danas tamo peče kruh koji se miješa s vodom u kojoj se kuhala šunka. Glavno jelo je purica s mlincima i zagorski štrukli.
U Istri se jede pršut uz jaja i pincu, a oni koji slijede tradiciju pripremit će kiseli kupus s mesom i fuže. Odemo li u južnije krajeve, na jelovniku ćemo imati pečenu janjetinu, koja se jede s mladim lukom ili kapulom. U Dalmaciji se pije crno vino, posebno nakon šunke u kruhu.
U nekim krajevima Istre i Slavonije sačuvan je običaj ‘bičevanja barabana’. U Dalmaciji su na Veliki četvrtak vjernici udarali palicama po crkvenim klupama sve dok se palice nisu polomile. Takvo bičevanje se zove ‘Biti barabana’.
GALERIJA: Ususret Uskrsu donosimo brzi i jednostavni starozagrebački recept za pincu
Procesija ‘Za križen’ na otoku Hvaru stoljećima se slavila noću na Veliki četvrtak. Počinje u 22 sata navečer, duga je 22 kilometra i traje punih osam sati. Obilazi se šest župa, od Jelse do Vrboske. Pjeva se ‘Gospin plač’,a na čelu procesije su križonoše koji nose veliki križ, težak i do 18 kilograma.
U Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori za vrijeme vazmenog trodnevlja mogu se vidjeti žudi – čuvari Kristova groba. Godine 1857. mladi sjemeništarac Ante Gluščević donio je ovaj običaj iz talijanskog Loreta u Metković. Stražari Žudi su momci odjeveni u rimske vojnike.
Pred oltarom su od Velikog četvrtka i izmjenjuju se do vazmenog bdjenja. Na Veliku subotu, nakon pjevanja prigodnih pjesama, gase se svjetla i uzvikuje: ‘Isus je uskrsnuo!’. Kad se svjetla ponovno upale, stražari padaju na pod i bježe.
Vuzmenke su krijesovi koji se često mogu vidjeti u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske. Ispred crkava se pale drva, i to udaranjem kamena o kamen, a ne upaljačem ili šibicama. Treba reći da je ovaj običaj došao iz poganske, pretkršćanske tradicije, ali Crkva ne osuđuje takav običaj jer sve što se tiče vatre i svjetla, a za kršćane je svjetlo Krist, ima duboku simboliku. To je znak koji naglašava Božje djelovanje jer vatra grije, prosvjetljuje, spaljuje, uništava i preobražava.
U pogansko doba zec je bio simbol plodnosti jer se radi o životinjama koje se najbrže razmnožavaju i stoga su simbol novog rađanja života u proljeće. Prvi čokoladni kunići počeli su se proizvoditi u Njemačkoj početkom 19. stoljeća, a ovaj uskrsni običaj u Hrvatsku je stigao upravo iz germanskih krajeva. Prema kršćanskom narodnom običaju, zec je vjesnik Uskrsa. Kao što se u proljeće iznenada pojavi zec i navijesti ljepše i toplije dane, tako se i uskrsli Krist, nakon muke i smrti, iznenada pojavi među svojim apostolima.
Postoje mnoge crkvene pjesme koje govore o Isusovoj muci, raspeću i uskrsnuću. U hrvatskoj uskršnjoj tradiciji najpoznatije su Kraljice neba, Gospodin slavno uskrsnu, Na nebu zora rudi. Godine 1979. započeo je najstariji festival hrvatske zabavne kršćanske glazbe Uskrsfest, kao smotra glazbenog i duhovnog stvaralaštva mladih.
Znate li zašto se na Uskrs jedu jaja? Iza toga je dugogodišnja tradicija: