Uz diktat mladosti stari su već i oni s 45 godina

Zanimljiv je taj društveno razobličujući tretman ljudi jednake dobi i stručnosti od kojih jedne tretiramo kao suho zlato, a druge kao otpisanu robu koja je izgubila vrijednost. Ljudi zaziru od mladih liječnika kad trebaju operaciju ili dijagnostiku, kao i od mladih odvjetnika i sudaca koji bi ih trebali zastupati ili im suditi, ali u gotovo svim drugim okolnostima umjesto ljudi u zlatnim godinama biraju mlađe. Poželjniji su mladi radnici od konobara(ica) do službenika, od novinara do stručnjaka raznih profila, jer je važniji okvir nego slika. U društvu u kojem vlada diktat mladosti i uspjeha ispod kojeg vas, kad malo zagrebete po površini, zapljusne praznina bez sadržaja gotovo je normalno da ste već s 45 “stari”.

I za reklame traže mlade

Koga više čudi što poslodavci, osim ako nije nužda, ne žele zapošljavati ljude srednje dobi, da ne govorimo o onima koji imaju 50 i koju godinu. Čak i farmaceutska industrija u reklamama svojih proizvoda bježi od građana srednje dobi i starijih, jer starost ih ne prodaje. Pa zato ljudi više ne znaju ni dostojanstveno starjeti, ni živjeti svoje zlatne godine, nego hrle k tome da budu, da se ponašaju, da izgledaju kao kad su imali 15, 20 godina manje. Iako to nije bila namjera autora RTL-ova glazbenog showa “Nikad nije kasno”, u kojoj ljudi od 45 godina i više imaju, eto, priliku za pet minuta slave i pokazivanje svog glazbenog umijeća, ipak i on naslovom sugerira na ukorijenjene predrasude u društvu da su ljudi koji su se približili 50. stari. U Uredu pučke pravobraniteljice ne vide ništa sporno u emisiji “Nikad nije kasno”, niti se na nju itko žalio jer je, kažu, pohvalno što je namijenjena osobama kojima društvo zbog predrasuda prema godinama često oduzima prilike. Zalud što je Leonard Cohen sa svojim glasom bio karizmatično privlačan i velik do 80. Sociolog Slaven Letica ističe da je i danas pravilo u nekim profesijama da tek s 40 nastupaju zlatne godine, poput odvjetništva, sudstva, liječništva jer, dodaje, ne možete biti vrhunski kirurg s 30 godina. U ostalim profesijama, izuzev politike koja je uglavnom, gerontokratske strukture, stvari su drukčije.

– Ljudi koji imaju više od 45 godina smatraju se starima osobito u privatnom sektoru koji može birati, pa uzima one za koje smatra da su vitalniji i manje rizični za bolesti. To je obilježje liberalnog kapitalizma. I prije su padale nadnice u profesijama u koje su uglavnom dolazili mladi i žene. Nekad je učiteljsko zanimanje bilo 95% muško, a danas je 95% žensko, a čak je i u liječništvu danas 60% žena. Nisu na tržištu radne snage diskriminirani samo stariji nego i manje lijepi ljudi, pa ako imate pet ili 50 kandidatkinja za posao, izabrat ćete one ljepše – kaže Letica.

No, ima i profesija u kojima ste stari i s 30 godina. Pučka pravobraniteljica Lora Vidović govori da su posljednjih godina pratili oglase za zapošljavanje i često u njima nailazili na postavljanje gornje dobne granice kandidata pa se, primjerice, tražilo konobaricu koja nije starija od 29 godina! To je drastičan primjer, napominje, ali je prisutan.

– Kontinuirani je problem što poslodavci starije od 50 često proglašavaju tehnološkim viškom, a da im se ne ponudi mogućnost osposobljavanja za drugo radno mjesto. Podaci HZZ-a za 2016. kažu da su upravo ti radnici činili čak 40 posto od ukupnog broja onih s lista tehnološkog viška trgovačkih društava – ističe Vidović, dodajući da poslodavci zanemaruju prednost tih radnika – veliko životno i radno iskustvo koje mogu prenijeti na kolege. Iako je zakonodavstvom diskriminacija radnika zbog dobi zabranjena, u stvarnosti se stalno ponavlja i u nas i u svijetu.

Na udaru sudskih tužbi našao se i Google, tužila su ga dvojica radnika koji su bili pozvani na razgovor za posao, ali im nikad nije ponuđen jer su bili stariji od 40 godina. Sud je stoga odlučio da se njihovoj tužbi mogu priključiti i svi drugi bivši kandidati za posao softverskog inženjera u Googleu, koji su u kolovozu 2014. ili poslije obaviješteni da nisu dobili posao, a bili su stariji od 40 godina. Google je žestoko uzvratio na tužbu navodeći da se radi o neutemeljenim navodima i da oštro osuđuju i sprečavaju svaku vrstu diskriminacije pa i one temeljene na dobi. No, jedan od radnika u tužbi protiv Googlea je priložio i podatak da je prosječna dob zaposlenih u Googleu 29 godina.

Ljepota svakog doba

Pučka pravobraniteljica Vidović ističe da građani često i nisu svjesni da ih netko diskriminira ili, čak i kad jesu, boje se to prijaviti, iz straha od daljnje viktimizacije – otkaza, pogoršanja radnih uvjeta. Dok podatke za 2016. obrađuju, u 2015. su zaprimili tek 16 pritužbi zbog dobne diskriminacije.

– U društvu vlada diktat umjetne mladosti koji ljude tjera da pokušavaju izgledati onako kako su izgledali prije 10-15 godina. Zaziremo od ljudi koji su prešli 40., a veliki dio nas starijih prihvaća tu torturu i trudi se ponašati onako kako mislimo da ćemo biti prihvaćeniji, a ne kako se osjećamo dobro. Rijetko ćete na proizvodima, bilo farmaceutskim, prehrambenim, odjevnim imati priliku vidjeti muškarca i ženu srednjih godina, da ne govorimo o starima. Tu i tamo budu i takve reklame kad je riječ o madracima i jastucima. Poistovjetili smo pojam lijepog s mladošću, iako je jasno da je mladost lijepa, ali svako životno razdoblje nosi ljepotu ako su ljudi zadovoljni i nisu zlobni iako je i pojam lijepog relativno subjektivan – govori sveučilišna profesorica psihologije u mirovini, Mirjana Nazor. Danas, kaže, kad poslodavac čuje da ste prešli 40., ne zanimate ga jer su opterećeni predrasudama da uz godine ide svojeglavost, egocentričnost, za one starije i bolesti, iako tek trećina starih ima ozbiljne zdravstvene probleme.

Sociologinja Sonja Podgorelec govori da danas imamo problem sa sustavom vrijednosti jer je kod nas prijelaz iz socijalizma u kapitalizam jako zagrabio prema materijalnom i izvanjskom.

– U društvu apsolutno vlada diktat mladosti pa ako izgubite radno mjesto s 45 i 50 godina, gotovo da vas nitko više ne želi zaposliti, bez obzira na struku, bez obzira na to što se radni vijek produljuje. Sve je okrenuto mladosti iako sva istraživanja pokazuju da radnici u dobi od 55 do 65 godina ne zaostaju u učenju novih znanja, jedino će im za kompjutorske vještine trebati više vremena, ali danas se i dijete od tri godine bolje snalazi na tabletu i mobitelu od mladih roditelja. No, dok se drugdje vodi računa da se iskoristi znanje radnika od 55 do 65 godina, a ne da ih se koristi za bezvezne poslove, kod nas toga nema. Jedino još svi radije idu starijem liječniku nego mlađem – kaže Podgorelec.

Danas se, dodaje, prije gleda kako netko izgleda nego što govori, što je vidljivo i u medijima. Dok na BBC-ju, govori Gordana Vilović sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, iskusni novinari vode ozbiljne emisije i daju im uvjerljivost, kod nas novinari više ne dolaze ravno s tv-ekrana u mirovinu.

Ne znači i da mladi nisu uvjerljivi, ali efekt mladosti je, kaže, dvosjekli mač jer mladima treba dati priliku, ali ona znači normalan proces učenja i sazrijevanja. No, u našem društvu je, dodaje, sve potpuno izokrenuto, pa će netko tko ostane bez posla s 50 godina teško naći novi. Apsurdno je da je u društvu u kojem se produljio radni i životni vijek jer ljudi u EU u prosjeku žive 81 godinu, netko star nakon što je prevalio tek pola svog života. 

>> Evo što je rasplakalo Sanju Doležal i zbog čega je htjela otići iz studija