U drugoj polovici kolovoza učenici, ali i njihovi roditelji, mislima su već u rujnu. Đaci se nevoljko moraju suočiti s povratkom u školske klupe, a najradije bi ih izbjegli, dok su roditelji obuzeti brigama o pripremama svojih učenika za školu. I jedni i drugi pod pojačanim su stresom. Praznici su pri kraju. Djeca će bezbrižnost zamijeniti vrijednim radom u školskim klupama, pisanjem domaćih zadaća, lektirom, učenjem, slobodnim aktivnostima – ukratko, svime što čini đačku rutinu.
Stručnjaci upozoravaju da je svaki početak nove školske godine stresan za učenike, osobito za prvašiće, učenike petih razreda osnovnih škola i za one koji tek kreću u srednje škole. Muku muče i njihovi roditelji, zabrinuti su jer ne znaju kako će se njihovi potomci snaći u školskim klupama i hoće li biti prihvaćeni u novom kolektivu.
Što učiniti da početak školske godine bude što bezbolniji?
Psiholozi upozoravaju na važnost i nužnost razgovora s djetetom, bez obzira na to je li riječ o prvašiću, petašu ili srednjoškolcu. Svaki od njih snažno proživljava susret s novom sredinom. Nekima je to i traumatično, primjerice petašu koji umjesto učiteljice sada dobiva više nastavnika. Razgovor je također prijeko potreban kad je posrijedi dijete koje se prvi put susreće sa školom.
Ne tražiti savršenstvo
Psihološko zdravlje učenika mora biti cilj svih odgovornih u obrazovnom sustavu. Škola i roditelji trebali bi biti komplementarni, a ne jedni drugima suprotstavljeni.
– Roditelji bi na školu trebali gledati kao na partnera u odgoju. To znači da nipošto ne smiju kritizirati postupke učiteljice pred djetetom (ako je u pitanju nesporazum, treba izravno razgovarati s učiteljem/učiteljicom), ali ne treba očekivati da škola preuzme ulogu roditelja u odgoju – upozorava Ana Ribarić Gruber, profesorica psihologije i psihologinja u XVI. gimnaziji u Zagrebu.
– Roditelji bi, iako je to često vrlo teško, trebali biti svjesni mogućnosti svog djeteta i s njima uskladiti svoja očekivanja. To znači ne pokazivati ljutnju ili razočaranje ako u imeniku ne zateknemo (samo) petice. Svaki roditelj trebao bi se prisjetiti svojih neuspjeha u školovanju, ali i toga da ni na poslu ni u privatnom životu ne funkcioniramo svaki dan savršeno, stoga nemamo pravo tražiti savršenstvo od djeteta – upozorila je. Ako počne zaostajati u nastavi i nije koncentrirano, razgovarajte s djetetom i svakako mu bez odgađanja pružite pomoć.
Dijete odmah na početku mora usvojiti neke radne navike koje će mu ostati cijeli život. Djetetu u prvim danima nastave treba pomoći da razvije navike vezane uz školu – planirati dnevni raspored i pratiti njegovo izvršavanje, pomoći mu da svaku večer stavi u torbu sve što mu je potrebno sljedeći dan i da pripremi odjeću, da ujutro ustane na vrijeme i obavezno doručkuje...
Osnovne škole svojim učenicima nude brojne slobodne aktivnosti. Djetetu bi trebalo dopustiti da samo odabere koje će aktivnosti pohađati, ali treba paziti da ne bude preopterećeno.
Ako je vaše dijete već uspješno završilo prvi razred i čeka ga drugi, možda ste zabrinuti da je zaboravilo čitati, pisati i računati.
– Nemojte paničariti! Početak školske godine „rezerviran“ je za ponavljanje gradiva. Ako ipak želite umiriti svoju savjest, vrijeme prije početka nastave osigurajte za ponavljanje čitanja, pisanja i računanja, ali nemojte pretjerati i učinite to zabavnim (primjerice, dopustite djetetu da odabere priču koju ćete naizmjenično čitati).
Učenike koji su se oprostili sa svojom učiteljicom i kreću u peti razred čeka prilagodba na predmetnu nastavu. Susrest će se s većim brojem nastavnika, od kojih će neke viđati samo jednom ili dvaput na tjedan. Mnogima će nedostajati emocionalni kontakt s učiteljicom. Tim učenicima roditelji trebaju pružiti podršku, ohrabrivati ih i uspostaviti dobru komunikaciju s razrednikom/razrednicom. Također treba imati razumijevanja za poneke loše ocjene – istaknula je psihologinja Ana Ribarić Gruber.
Srednjoškolci – novi test
Prvi dani u srednjoj školi također su stresni. Učenici koji su osam godina bili okruženi poznatim licima i u svojim razredima imali određeni status naći će se u okruženju u kojem možda poznaju tek pokojeg učenika ili čak nikoga, dobivaju nove predmete i nove nastavnike. Prema tome, čeka ih dokazivanje u razredu i sklapanje novih prijateljstava, prilagođavanje načinu rada i kriterijima nastavnika te znatno veća količina gradiva. Mnogima je škola udaljena od mjesta na kojem stanuju, pa se trebaju naviknuti na svakodnevno putovanje. Imate li novopečenog srednjoškolca, osobito je važno da vam očekivanja u vezi s njegovim uspjehom budu realna i da od samog početka dobro surađujete s razrednikom ili razrednicom. Treba provjeravati redovitost dolazaka djeteta u školu. Ne toliko zbog formalnog ispričavanja sati, nego radi pravovremenog reagiranja ako se dogodi da vaš adolescent počne izbjegavati nastavu. Valja pokazati iskreno zanimanje za život djeteta općenito. Ne dopustite da upadnete u zamku da se komunikacija svede na razgovor o školi i ocjenama. Pritom ne treba postavljati mnogo pitanja, nego mu dati priliku za razgovor o onome što je njemu važno i što ga eventualno muči. A za svakog srednjoškolca veliki plus u novoj sredini bit će i pristojno ponašanje, koje će mu kod profesora sasvim sigurno osigurati ugled dobrog i vrijednog učenika.