Za mjesec dana počinjemo kopati i graditi novi podrum, zavidne veličine od 20x8 metara. Nakon poduljeg čekanja dobili smo sve dozvole i nadamo se da će biti gotov do berbe. Nemamo više kamo sa „šampusima“!
S tom nas je viješću veselo dočekao Zdenko Šember, poznati plešivički vinar koji se, zahvaljujući upornom trudu i njegovanju najviše kakvoće vinuo u sam vrh hrvatskog vinarstva.
Imanje je Šemberovih u Gornjim Pavlovčanima blizu Jastrebarskog.
Tradicija vinarstva u toj obitelji dulja je od stoljeća, a danas su u poslu i supruga Ivanka, kćerka Lucija (Županijska vinska kraljica!), sin Nikola, oboje stručno, enološki obrazovani a kad zatreba uskoči i mlađa Klara. Naravno, obol i dalje daju baka i djed Ružica i Stjepan.
Za njih je posebno važna 1991. godina, u kojoj su prvi put izašli na tržište s buteljom s vlastitom etiketom. Također je značajna i 1997. u kojoj počinju proizvoditi pjenušac, klasičnom metodom. I otad su se okitili brojnim priznanjima i odličjima koja ukrašavaju zidove njihove atraktivne, ugodne, vrlo lijepo uređene kušaonice, koja je zapravo mali ugostiteljski objekt.
Naime, ne može kod njih proći nijedna ozbiljna degustacija bez slasnih zalogaja.
Bilo je tako i ovoga puta za skupinu specijaliziranih novinara, kada su Šemberi otvorili neka nova, mlada, ali i arhivska godišta! Počelo je dakako s pjenušcima, kojima se sve više posvećuju i doista su izvrsni: ružičasti je od crnog pinota, bijeli većinom od chardonnaya, uz dodatak žutog plaveca i bijelog pinota. (Ovaj drugi pristaje i uz birana jela). Inače, baš zbog pjenušaca, odustaju od posebnog buteljiranja chardonnaya, preusmjeravaju ga u njih. Pune ih i u magnum boce – prava mjera! I još jedna značajna novost: u podrumu već dozrijeva bijeli pjenušac iz berbe '13 koji će prvi put biti vintage, dakle godišnjak, tako i označen, s premijerom dogodine.
Za njih je posebno važna 1991. godina, u kojoj su prvi put izašli na tržište s buteljom s vlastitom etiketom. Također je značajna i 1997. u kojoj počinju proizvoditi pjenušac, klasičnom metodom. I otad su se okitili brojnim priznanjima i odličjima koja ukrašavaju zidove njihove atraktivne, ugodne, vrlo lijepo uređene kušaonice, koja je zapravo mali ugostiteljski objekt
Na Plešivici se sjajno udomaćio rajnski rizling, izvrsno mu odgovara podneblje, terroir, pa bi mogli rabiti i termin plešivički rizling! Dominirao je degustacijom; počelo je s onim iz '15 koji je „stasao“ na vlastitim kvascima i 1,5 godinu u drvu, u bačvama od 3000 litara, sa 12,5 % alkohola i 7,6 g/l kiselina.
Odličan, pa kako i dalje slijedi ta ocjena, neću je više ponavljati…Rođak mu je imenom Ice, jer je hlađen, na nižim temperaturama fermentacije, ali iz inoksa; polusuh, elegantan, harmoničan. U posebnu čašu dospio je rizling '11, sa 25 dana maceracije, šest mjeseci finog taloga i dvije godine u velikoj drvenoj bačvi – uz ostale senzacije osjetili smo i lavandu! Šemberi su rijetki u nas koji vina njeguju i u amfori! pa je tako potočen i Qvevri, iz '11, raritetna poslastica!
Zašlo se i u dublju arhivu – Pinto iz 2002, tj. bijeli pinot, koji tada Šember još nije mogao nazvati punim imenom; pamtim ga iz svojih mlađih dana, bio je to susret pun nostalgije – nažalost, tek ga je preostalo jedva 100 boca…I, pri kraju eksluziva: žuti plavec! Vrlo rijetka lokalna nam sorta, danas i na Plešivici gotovo iščeznula; odlikuju je visoke kiseline, k'o stvorena za pjenušce...
Veli Zdenko da bi je ponovno sadio, ali nigdje naći sadnice... Sjajna, bogata, puna vina pokazali su se žuti plaveci iz '06 i '05, savršeno su prijali uz dosad još nekušane takve štrukle s peršinom, lukom i vrhnjem (bravo kuharica; prvo za antologijsku govedsku juhu, pa onda preslasna pečena rebarca…). I finale – povratak u prošlo stoljeće, žuti plavec iz 1996. Dovoljno za nezaboravnu degustaciju.